Priča o čovjeku koji živi u skladu s prirodom na debelim minusima Vlašića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tijekom zime i velikih minusa naročito je teško onima čija priroda posla je rad na otvorenom, stočarima i poljoprivrednicima. Ali da ni u ovo godišnje doba nema predaha, te da se od vlastitog rada može živjeti, primjer je Ramiz Paloš u mjestu Babina Luka, na obroncima Vlašića. 

Na temperaturi daleko ispod nule Ramiz Paloš najprije probija desetak centimetara debeo led rijeke Kozice, da bi stigao do vode u kojoj, u improviziranim bazenima, hrani ribe. Potom nosi hranu za guske, pse, te pušta stado koza.

Tako započinje svaki svoj radni dan, već više od dva desetljeća, od kada se sa suprugom nastanio u Babinoj Luci, nadomak svog rodnog sela, da bi, kako kaže, živio u prirodi i od prirode.

Za poljoprivrednike, kaže, uvijek ima posla, pa u zimskim danima vlastitim umijećem radi na mrijestu ribe.

''Svako dvadeset dana ove što su mi za proizvodnju malih moram pregledat. To se radi od jedanestog mjeseca do ožujka. Dok okopni, onda, malo se i razleti, hoćeš u voćnjak, hoćeš na njivu, hoćeš odvući đubre, hoćeš uzorati'', priča Paloš za FTV.

I tako živi isključivo od onog što sam proizvede. Osim ribe i ugoja stoke obrađuje i zemlju, pa žito preradi u vlastitom mlinu na način na koji se ovdje radilo stoljećima. Sve to sam, bez mašina i velikih sredstava.

''Pretežno meljem pšenicu, kukuruz, ječam, soju nekada. I ovdje se to melje i priprema se ta zdrava hrana. I to je osobito u ovom današnjem vremenu i najbitnije'', kaže Paloš.

''Treba mu dati nagradu za ovo. Samostalan je, ne traži ni od koga ništa, pun veselja, radosti sa svojom obitelji, svojim poslom kojim on stiče'', ističe mještanin Ramo Osmanović.

Borbu s vremenskim prilikama i povratku prirodi narušava jedino bojazan od toga što se danas sve manje cijeni domaće, zbog čega, kaže, sela, od kojih je sve i nastalo, sve više nestaju.

''Selo nije ako ne čuješ jeku horozova i lavež pasa. Sad kad naiđeš, to je sve pusto. Ako izumre selo, izumrijet će i ljudi. U gradu sve pečeš, ali na selu proizvedeš'', dodaje Paloš.

''Nigdje poticaja za onog tko privređuje. Poticaji se daju ljudima koji imaju tisuću krava, pa mu daju milijun. Ako ima kravu, da bi imao dvije, kažu, ne može, ne ispunjava uvjete”, navodi Osmanović.

A Ramiz od drugih ništa i ne traži. Živeći bez ikakvih primanja, samo od prirode i vlastitog rada, iako u surovim uslovima u srcu Vlašića, njegova priča poučava životu.

''Samo trebamo raditi i razmišljati, i ne bavit se ministarstvom tuđih poslova, to nam je najveća greška'', poručuje za kraj.