Priča o jedinom psihijatru na svijetu koji svoje pacijente smije liječiti LSD-om

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ordinacija psihijatra Petera Gassera izgleda posve tipično, i bez da to ranije znate, teško biste zaključili kako je to mjesto gdje doktor svoje pacijente liječi LSD-om. Smještena u Solothurnu, selu na sjeverozapadu Švicarske, njegova ordinacija je minimalistički uređena – jednostavan natpis na vratima, bijeli zidovi na kojima se nalazi nekoliko slika, cvijeće, i police s knjigama. Tek njegov ured sugerira na poveznicu sa psihodeličnim drogama, jer sadrži statuu Bude, udoban kauč, jastuke na podu i stereo sustav za puštanje glazbe koja pomaže pacijentima tijekom grupnih terapija, piše Telegram.hr.

Peter Gasser liječi ljude koji pate od depresije i anksioznosti. On je jedini psihijatar na svijetu koji ima zakonsku dozvolu za liječenje pacijenata LSD-om, što mu je dopustilo švicarsko ministarstvo zdravstva. U Švicarskoj, kao i u većini svijeta, LSD je ilegalna droga čije se posjedovanje kažnjava, i definitivno se ne smatra lijekom. Gasser se desetljećima bavi istraživanjem učinka te psihodelične droge u liječenju psihičkih poremećaja, i dokazao je da njegova metoda djeluje, zapravo pomaže ljudima da se oslobode depresije, posebice onima koji su teško bolesni i kojima prijeti smrt.

Zanimao se za rad Alberta Hoffmana, pionira LSD-a

Dozvolu je dobio 2014. i od tada redovito pruža tretmane LSD-om, ali put do zakonske dozvole bio je dug. Gasser je provodio istraživanja s ilegalnom supstancom što je njegov rad stavilo van zakona, ali on je vjerovao da pomaže ljudima. “Siguran sam da LSD može pomoći nekim pacijentima”, rekao je u intervjuu za Vice 2015. godine. “Osobno sam spoznao pozitivne učinke LSD-a kad sam ga i sam davno probao, a moja ranija istraživanja s pacijentima to su dokazala”, objašnjava Gasser koji svojom pojavom ne odaje svoju posvećenost psihodelicima.

Kao student, Gasser se zainteresirao za rad jednog drugog Švicarca, doktora Alberta Hoffmana, kemičara koji je prvi sintetizirao dietilamid lizerginske kiseline, spoj koji skraćeno zovemo LSD ili kolokvijalno acid. Hoffman je prvi put proizveo LSD dok je bio zaposlen u farmaceutskoj kompaniji Sandoz (današnji Novartis) i radio na lijeku za jačanje dišnog i krvožilnog sustava. Nije bio osobito zadovoljan rezultatima, ali pet godina kasnije, odlučio je ponoviti istraživanje. Tada je slučajno usta dotaknuo rukom na kojoj je bilo tragova LSD-a i konzumirao manju dozu, te otkrio snažan psihodelični učinak LSD-a. Bilo je to 16. travnja 1943.

Dr. Albert Hoffman 1993. godine

Tri dana kasnije, namjerno je uzeo 25 miligrama LSD-a, i dok se vozio kući na biciklu, postao siguran u njegovo djelovanje. LSD nije odmah postao ilegalan, ali brzo je postao popularan, i 1947. uveden je kao komercijalan lijek kojeg su pod nazivom Delysid psihijatri davali svojim pacijentima. Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, koristio se za liječenje raznih psihičkih poremećaja poput depresije, psihoze, ali i alkoholizma, a mediji su pozitivno pisali o LSD-u.

To je nekad bio općeprihvaćen lijek pri psihoterapiji

Glumac Cary Grant bio je donekle zaslužan za popularizaciju LSD-a kao lijeka. Njemu je psihijatar dao LSD 1958. godine, a do 1959., Grant je uzeo LSD preko stotinu puta i u intervjuu za časopis Look izjavio kako mu je pomogao u borbi protiv depresije. “Konačno sam blizu sreće, a čitav život sam imao osjećaj kao da koračam kroz maglu”, objasnio je Grant. Međutim, uz provjereno korištenje LSD-a kao lijeka kojeg su izdavali psihijatri, krenuo je i trend rekreacijske konzumacije, van odobrenja liječnika, bez kontrole. I tu su nastali problemi, jer su ljudi pretjeravali s dozama, i dovodili se u krizne psihičke situacije. Polako, rastao je negativan publicitet.

Jedan od glavnih krivaca bio je Timothy Leary, profesor psihologije s Harvarda koji je radio pokuse s LSD-om, ali nemarno. Davao ga je svojim studentima u sklopu istraživanja. Njemu je fakultet 1963. zabranio rad s LSD-om, a tri godine kasnije, LSD je u Sjedinjenim Američkim Državama proglašen ilegalnom drogom. Tadašnji predsjednik Richard Nixon nazvao je Learyja “najopasnijim čovjekom u Americi”. LSD je ubrzo proglašen ilegalnim u većini država diljem svijeta. Međutim, švicarac Hoffman i dalje je nastavio svoj rad, kao zagovornik njegova pozitivnog djelovanja.

Gasser se zainteresirao za Hoffmanov rad dok je studirao, a nakon što je i sam probao acid i doživio izuzetno pozitivno iskustvo koje mu je dalo osjećaj smirenosti, zaključio je da je riječ o kemijskom spoju koji može služiti kao lijek pacijentima koji boluju od psihičkih poremećaja. Nekoliko puta se susreo s Hoffmanom, koji ga je mentorirao i dao mu neslužbeno odobrenje da nastavi njegov rad. Nakon studija, u dobi od 28 godina, odlučio se posvetiti istraživanju djelotvornosti LSD-a i 1988. od švicarskog ministarstva zdravstva zatražio posebnu dozvolu za njegovo korištenje. Bio je jedan od petorice psihijatara kojima je Švicarska dopustila rad s LSD-om i sintetičkom drogom MDMA.

Prvu dozvolu dobio je 1988., ukinuli su mu je 1993.

Godinu dana kasnije, Gasser je započeo svoja istraživanja. Radio je s manjim grupama pacijenata, najčešće od osmero ljudi, koji su patili od depresije ili anksioznosti. Ali, nije radio s osobama kojima je depresija bila glavni problem, već bolesti opasne po život. U prvoj studiji, radio je samo s pacijentima koji su bolovali od karcinoma. To su bili ljudi suočeni sa strahom od moguće ili sigurne smrti. Znao je da im konzumacija LSD-a može pomoći da nađu unutarnji mir i lakše se suoče s vlastitom sudbinom i smrtnosti, jer provoditi zadnje mjesece života s konstantnim osjećajem očaja može biti užasno.

Dietilamid lizerginske kiseline, LSD (C20H25N3O)

“Nekoliko sudionika studije umrlo je u periodu od godine dana nakon što je studija završila, ali prije toga su prošli kroz mentalnu avanturu koja je njihove posljednje dane učinila znatno lakšima, bez sumornosti”, rekao je Gasser prije par godina u jednom intervjuu za New York Times. “Imati duboki susret sa samim sobom – a to je ono što konzumacija LSD-a omogućava – može pomoći nekome da shvati bitna životna pitanja. Ljudi su tada opušteniji i spremni prihvatiti činjenice, i mogu pričati o vlastitoj smrti znatno smirenije”, objašnjava Gasser.

Svoja istraživanja neometano je provodio sve do 1993., kada mu je ministarstvo zdravstva ukinulo dozvolu, usprkos pozitivnim rezultatima. To ga nije pokolebalo, i proveo je idućih trinaest godina u borbi za ponovno dobivanje dozvole. Kao član Multidisciplinarne udruge za psihodelijska istraživanja (Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies – MAPS) redovito je pisao dopise nadležnim državnim institucijama i držao predavanja o svojem radu i koliko je pomogao smrtno oboljelim pacijentima u popravljanju njihovog psihičkog stanja.

Trinaest godina borio se za novo istraživanje

“Činjenica je da ove supstance postoje, stoga smatram kako je bolje istraživati njihove pozitivne učinke i rizike umjesto da posve zabranimo istraživanja. Kontinuirano neznanje neće spriječiti destruktivno i nekontrolirano korištenje zabranjenih supstanci van zakona”, napisao je u biltenu MAPS-a 1994. godine. Cijelo vrijeme, Gasser je dalje vodio svoju ordinaciju i pomagao pacijentima bez da je koristio LSD. Ali, bio je ustrajan u svojem zahtijevanju dozvole, i 2007. godine švicarsko ministarstvo zdravstva izdalo mu je posebno dopuštenje za korištenje LSD-a u sklopu novog istraživanja, s anksioznim i depresivnim pacijentima koji pate od terminalnih bolesti.

Studiju je nazvao Psihoterapija pomoću LSD-a za tretiranje anksioznost vezane uz bolesti koje su opasne po život, a istraživanje je trajalo sedam godina, i sudjelovalo je nekoliko grupa pacijenata. Radio je s manjim grupama, od četvero do osam pacijenata, a svoju metodu je nazvao “suosjećajno korištenje”, i odnosi se na konzumaciju LSD-a u kontroliranim uvjetima. Prije nego što uzmu LSD, pacijenti koji sačinjavaju jednu grupu upoznaju se tijekom nekoliko sastanaka, kako bi stvorili osjećaj familijarnosti i sigurnosti. Gasser im objasni da će biti s njima cijelo vrijeme dok djeluje LSD. Spremni su tek nakon što se upoznaju i osjećaju ugodno u društvu jedni drugih.

Grupna terapija u kontroliranim uvjetima

Njegov ured, u kojem organizira LSD sesije, zapravo je udobna soba čiji nenametljivi namještaj stvara okruženje koje smiruje pacijente. Kroz razgovore s pacijentima, Gasser shvati od kakvih terminalnih bolesti njegovi pacijenti boluju, koliko je snažan njihov strah od smrti i ansksioznost, i profiliranjem njihovih karaktera odluči koliku dozu acida im treba dati. “Ako uzimaju LSD prvi put, pacijentima dam samo 100 mikrograma, mislim da je to dovoljno, i najbolje. Ako uzmu preveliku dozu, to im zapravo može potaknuti strah, i ne mogu se opustiti”, kaže Gasser, naglašavajući koliko je bitno dozirati LSD u kontroliranim uvjetima, sa detaljnim uvidom u zdravstveno stanje pacijenta.

Jedan od pacijenata u grupi nove studije bio je Peter, 50-godišnji socijalni radnik koji je bolovao od smrtonosnog oblika karcinoma, zbog čega je bio depresivan, i u konstantnom strahu. “To što sam osjetio bilo je mitsko iskustvo, većinu vremena dok je djelovao LSD na površinu su izašle bolne emocije, strah od smrti, sjećanja koja sam blokirao. Ali, kad sam kasnije pričao sa doktorom Gasserom, shvatio sam da opušteno pričam o tim emocijama, čak i o smrti, strah je nestao”, ispričao je Peter. U njegovoj grupi, osam pacijenata uzimalo je LSD jednom tjedno kroz osam tjedana. Po završetku njihovog tretmana, njihovo psihičko stanje znatno se popravilo.

Za vrijeme jedne takve sesije, koja traje otprilike deset sati jer toliko djeluje LSD, Gasser nikad ne uzima LSD pacijentima. On je tu da ih smiri. Mogu mu se obratiti u bilo kojem trenutku i pričati o tome što ih muči. Mogu se odmoriti na kauču ili na jastucima, a Gasser im pušta umirujuću muziku. Ipak, tijekom studije utvrdio je kako je doziranje najbitnije. “Stanje onih koji su uzeli najmanje doze zapravo se pogoršalo, pojačao im se osjećaj paranoje. Kasnije, kad su uzeli veću dozu, ipak im je bilo bolje”, objašnjava doktor.

2014. dobio je dozvolu koristiti LSD kao lijek

Gasserovo sedmogodišnje istraživanje dalo je toliko pozitivne rezultate da je 2014. godine dobio zakonsku dozvolu od švicarske vlade za korištenje LSD-a kao lijeka za pacijente koji boluju od psihičkih poremećaja. Danas, on je jedini psihijatar na svijetu koji posve legalno može davati svojim pacijentima LSD kao lijek. Standardna doza je 200 miligrama. Albert Hoffman, kad je otkrio LSD, sebi je dao dozu od 250 miligrama. Umro je 2008. u 102. godini života, uvijek se zalagao za legalizaciju acida, nikad nije postao ovisan – jer to nije droga koja izaziva ovisnost. Nažalost, nije živio dovoljno dugo da vidi uspjeh doktora Gassera, koji je nastavio njegov rad.

Sličice natopljene LSD-om

Danas, Peter Gasser koristi LSD kako bi pomogao i pacijentima koji nisu suočeni sa smrtonosnim bolestima. Terapiju pruža svima za koje smatra da bi im acid pomogao. “Ne mislim da je ovo najbolja psihijatrijska terapija, ali tretman LSD-om definitivno trebamo smatrati jednom od dostupnih metoda. Za neke ljude, promijenjeno stanje svijesti koje je moguće kroz uzimanje LSD-a ima neosporno pozitivan učinak, neki dožive najsnažnije emocije, prođu kroz spiritualna iskustva, a to se ne može postići normalnom terapijom”, kaže Gasser, ali napominje da je svjestan opasnosti konzumiranja LSD-a u nekontroliranim uvjetima.

Sve je to bio volonterski rad, nagrada je zahvalnost

A kakvim sve pacijentima Gasser pomaže? “Liječio sam jednog zanimljivog mladića koji je bio na doktorskom studiju filozofije, patio je od anksioznog poremećaja. Imao je napadaje stresa svaki put kad bi trebao raditi u grupi, ili kad bi morao predstavljati seminar na fakultetu. Prošao je razne vrste terapije i redovito posjećivao psihijatra s kojim je imao odličan odnos, ali rekao je da mu čak ni on ne može pomoći da se riješi straha kojeg osjeća kad je okružen ljudima”, kaže Gasser i pojašnjava kako je mladića prvo morao upoznati s ostalim pacijentima iz njegove grupe, kako bi stvorio prijateljsku atmosferu i osjećaj pripadnosti. To je temelj njegove suosjećajne metode.

“Bio je u grupi s još troje pacijenata, i za njega, rad u grupi bio je kao nesavladiv cilj. Ali, uspio je. Nakon sesije, rekao mi je da je imao fantastično iskustvo, bio mu je to prvi put da se osjećao ugodno u grupi s drugim ljudima. Sada kaže kako želi taj osjećaj prenijeti u svoj svakodnevni život i posao, ali, ne osjeća potrebu da ponovi sesiju”, priča Gasser, i naglašava kako je mladića bilo strah prije početka sesije, a sada je prvi put u životu opušten. Takvim ljudima on želi pomagati, jer njegova terapija otklanja stres, daje osjećaj pomirenja i vraća volju za život. Sretan je jer je uspio u svojoj nakani, dobio je dozvolu za korištenje LSD-a, a nije imao velike šanse za tako nešto.

“Imao sam sreću što sam uopće dobio dozvolu za svoje prvo istraživanje s LSD-om, jer sam zbog te studije postao cijenjeni znanstvenik. Da nisam dobio dozvolu, sve bi bilo gotovo. Drugi znanstvenici ne bave se ovakvim istraživanjima jer puno koštaju, sve ovo se radi volonterski, i zahtijeva jako puno vremena. Ali, dobijem zahvalnost pacijenata, i redovito me kontaktiraju ljudi koje zanima moj rad. To mi je otvorilo jedan novi svijet”, priča doktor koji ne želi slavu, već samo da njegova metoda liječenja prestane biti kontroverzna. Nada se kako će to postati prihvaćeni standard kojim može pomoći osobama koji pate od anksioznih poremećaja da osjete mir.