Put od Jablanice do cruisera: Otvoreni svijet nakon zatvorenih vrata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Minela Tatar, profesorica engleskog jezika i književnosti iz Jablanice je avaturista, strastveni putnik i hedonist, koja je pored posla u struci radila i dodatne poslove kako bi upoznala svijet, druge kulture i širila svoje vidike, kako joj svijet ne bi ostao "sužen između trepavica".

U razgovoru za Bljesak.info podijelila je svoju priču o razlozima odlasku na cruiser, te otkrila sve lijepe, ali i one loše strane života na pučini.

Bljesak.info: Diplomirali ste engleski jezik i književnost. Jeste li imali priliku raditi u struci?

TATAR: Diplomirala sam 2009. godine i iste godine ukazala mi se šansa da privremeno radim u osnovnoj školi, gdje sam radila jednu školsku godinu dok se uposlenica nje vratila s porodiljskog. Nakon toga, idućih pet godina radila sam po ugovoru o radu kao profesorica engleskog jezika u Srednjoj školi Konjic, koju sam, izgubivši većinu tjednog fonda sati i samim tim shvativši da ću postati tehnološki višak, vlastitom odlukom napustila nakon intervjua i dobijanja ugovora s Carnival Cruise Lines. Dalje, što se tiče iskustva u mojoj profesiji, davala sam usluge stručnog prevođenja za pravna i službena lica, privatno instruirala studente i učenike, vodila tečajeve engleskog jezika. Pored svega navedenog, radila sam još neke poslove nevezane za moju profesiju, samo iz jednog razloga, što sam htjela i imala volju ovladati nekim drugim vještinama i saznanjima vodeći se onom ''nikad ne znaš kad će u životu zatrebati''.

Bljesak.info: Što je bilo presudno da se odlučite za rad na cruiseru?

TATAR: Bezbroj faktora je kumovalo toj odluci. Napuštanje Bosne ''preko noći'' nije bilo lako, a ni teško. Taj bunt u sebi sam krotila dugi niz godina i on je, naprosto, kulminirao kad su mi se sva vrata ovdje zatvorila, i progonjena gorčinom nepravde kojom smo izloženi nemogućnošću ostvarivanja osnovnih građanskih radničkih prava u ime politikanstva. Politikanstvom se nikad nisam bavila, iako je jako profitabilan biznis danas, i odlično ga razumijem, i nikad nisam imala obraza da podržim toliku količinu licemjerstva, budalaštva i kojekakvih ideoloških ispiranja mozgova narodnim masama zarad par ustoličenih političkih bogova, koji se našom mukom i bijedom hrane. Nakon niza godina radeći na ugovoru, i ne dobivši priliku dobiti stalni radni odnos, a toliko pokušavajući aplicirajući na sve otvorene pozicije, odlučila sam aplicirati u mnogim zemljama Europe, Ameriku, Emirate, pa i Saudijsku Arabiju. Iznenađujuće, mnoge agencije i firme su me mailom kontaktirale, i odlučila sam se na intervjue s meni najprimamljivijim, onaj za rad s mladima na luksuznom cruiseru i rad s djecom kraljevske porodice u Saudijskoj Arabiji. Oba sam prošla ispunjavavši sve postavljene norme i kriterije, a odlučih se na ovaj prvi, iako je drugi duplo plaćeniji bio, da udovoljim svojoj želji i snu o poslu na kojem ću putovati i raditi, učiti jezike i saznavati novo o svijetu i njegovim čudima, ljudima i ćudima, kulturama i tradicijama. Zato sam danas tu gdje jesam, i neka sam, zahvaljujem Bogu što sam.

Bljesak.info: Koji su kriteriji koji se traže za rad na cruiseru i koje se sve pozicije za rad nude?

TATAR: Kriteriji i norme koje morate ispunjavati i zadovoljiti, svakako se razlikuju od pozicije na koju aplicirate, ali postoje i one koje se jednako primjenjuju na sve nas. Za crew pozicije ne morate imati fakultetsku diplomu, presudno je radno iskustvo, poznavanje engleskog jezika, vaš stav i karakter kako se predstavite na intervjuu i dobra volju za radom i stjecanjem nekih novih znanja, dok za staff pozicije, pored gore navedenog, neophodna je diploma, izvanredno poznavanje engleskog jezika i izrazite komunikacijske sposobnosti. Imati jednu dozu pozitivne ludosti zajedno s odličnim smislom za humor je jako prihvatljivo na ovim intervjuima. Svi aplikanti, bez obzira na poziciju moraju proći Marlins Test, i kada dobijemo ugovor s određenom brodskom kompanijom, moramo proći liječnički. Brodovi za krstarenje zapošljavaju ljude koji imaju iskustva u turizmu, animaciji, čuvanju djece, zdravlju i ljepoti, prodaji, odnosima s kupcima, fitnesu, medicini i računovodstvu. Poslove na palubi ili u strojarnici je obično teško naći, osim ako je vaše državljanstvo isto kao i državljanstvo časnika. Većina oficira su Grci, Norvežani, Talijani, Britanci ili Amerikanci ali ima i poljskih ili hrvatskih časnika na nekim brodovima. Mnogi Filipinci su zaposleni na palubi i u mašineriji.

Bljesak.info: Na kojoj ste Vi poziciji radili, i jeste li bili upoznati s uvjetima rada, radnim vremenom, pauzama, prije samog odlaska, ili je sve to zavisilo od datih prilika na cruiseru?

TATAR: Upravo sam završila svoj drugi ugovor radeći s djecom (Camp Carnival), i kao animator sudjelujući u jako zanimljivom projektu koji je ogroman brand američke kulture, neizostavan dio odrastanja i koji se zove The Cat in the Hat by Dr Seuss. Da, apsolutno sam bila upoznata sa svim radnim uvjetima, ne zahvaljujući agenciji preko koje sam ugovor dobila, iako su odradili fantastičan posao u mom slučaju, već samoinicijativnim traženjem putem Facebooka osoba koji rade na ovoj poziciji, ulaskom u razne zatvorene grupe i kontaktiranje istih da mi potvrde koliko su neke informacije točne ili pogrešne. Mnogo informacija, raznih brodskih priča i iskustava dostupni su na raznim forumima, i jako su korisni. Vrlo je bitno dobro se informirati i pripremiti prije samog odlaska, ne samo o poslovnim detaljima, već i o dokumentaciji koju morate prikupiti, stvarima koje trebate ponijeti, aerodromima, ako prvi put letite, o vašim pravima koje imate u slučaju nekih nepredviđenih okolnosti itd. Na primjer, kad sam dobila naziv broda na koji idem, putem neta sam ušla u brod na svaki kat i upoznavala se s rasporedom da sebi olakšam, upoznala se s lukama u koje idemo, i u njima što zanimljivo raditi i vidjeti, pogotovo sam se fokusirala na upoznavanje brodske terminologije i žargona kako bi bila manje izgubljena kad se nađem u svemu tome.

Bljesak.info: Ovo je vaše drugo odrađeno putovanje, sretali ste se s ljudima iz raznih kultuloroških svjetova, kako su Vas primili i kako ste se Vi u svemu tome snašli?

TATAR: Uzimajući u obzir da je brod je jedno sveobuhvatno kulturalno šarenilo koje nikad ne blijedi, dakle, koje u svakom trenutku ima više od 50 nacija objedinjenih pod jednim krovom, priznajem da nosim jako pozitivno i nadahnjujuće iskustvo kad je u pitanju odnos i komunikacija s ljudima. Svi smo podjednako uvjetovani da komuniciramo profesionalno, i svim univerzalnim jezicima koji nose pozitivne vibracije. Zabranjeno nam je poticati religiozne, političke, rasne teme koje potenciraju razne predrasude, neprijateljstvo i diskriminaciju, što može eskalirati u verbalni ili fizički sukob, a samim tim i otkaz ugovora. Ipak, srest ćete i onih koji se ne pridržavaju pravila. Iskreno, imala sam više sreće nego znanja i vještina s ljudima s kojima su mi se putovi ukrštavali, i ukršteni su i danas. Upoznala sam divne, inspirativne likove, koji su me oblikovali, promijenili mnoge poglede na život, proširili vidike, otvorili mi neka nova vrata svojih svjetova i poveli tamo proširivši mi znanja o njihovim kulturama i tradicionalnim običajima. S nekima sam se zavjetovala na prijateljstvo dok nas ima, i s tim nekima sam se našla zajedno na drugom ugovoru, a trenutno planiramo neka zajednička putovanja Europom. Duboko sam uvjerena da je za moje pozitivno iskustvo presudna moja sposobnost adaptaciji na sve uvjete života, tolerancija svih međuljudskih različitosti i pojava u društvu, otvorenost i spremnost za nove izazove i znanja. Dalje, društvenost i komunikativnost odigraju jako bitne uloge da sebi brodski život pojednostavimo. Neminovno je tražiti se tamo u nekim novim ulogama, i pronaći adekvatne ispušne ventile kojima morate kanalizirati ogromnu količinu stresa, ponekad nezadovoljstva, nostalgije itd.

Bljesak.info: Kako izgleda jedan vaš radni dan na kruzeru?

TATAR: Moji radni dan ovisi da li je dan plovidbe (sea day) ili je lučki dan (port day), nije kao da li je ponedjeljak, petak ili subota, kojima sam se nekad radovala i neradovala. U svakom slučaju, moj radni dan ovisi i koja sam smjena, radimo rotaciju svako krstarenje kako bi jednako dijelili sve odgovornosti i dužnosti. Ako je dan plovidbe, radimo 8 ili 9 sati dnevno, u ovisnosti da li je sezona u toku ili ne, dok u lukama kad smo usidreni radimo 6, 7 sati, što bi u slobodnom prijevodu značilo, što više luka vaš brod posjećuje, to manje radite. Pošto radim s djecom, i to nije jednostavan posao i kad ga radite iz čiste ljubavi, ta ljubav i pažnja vam je uzvraćena, ali i pored te ljubavi neminovno je konstanto imati dovoljne količine energije, snage i koncentracije, pa i kreativnosti u svim aktivnostima koje radite s djecom. Radimo i s djecom s posebnim potrebama, što nekad zna biti jako iscrpljujuće pokušati ih integrirati s ostalom djecom, uključiti ih da sudjeluju u aktivnostima. Jako sam osjetljiva na te dječje priče, vežem se za njih brzo, to su djeca velikog srca. Ako ste jako dobri u tome što radite, roditelji, gosti vaše ime ističu u anketama koje kompanija provodi nakon završenog krstarenja, što može doprinijeti dobivanjem slobodnog dana, ako imate dobrog menadžera koji cijeni vaše zalaganje i vaš trud.

Bljesak.info: Nakon odrađenog radnog dana imate li dovoljno vremena za sebe, odmor, eventualne izlaske?

TATAR: Da, svakako, iako manje kad je sezona u jeku. Ipak, ja radim na brodu, nisam gost i tko god se odluči na ovaj iskorak, mora to znati u startu. Skoro svaki dan nakon posla, trudim se da ugodim tijelu i duhu na neki način kako bi zaboravila i odmakla se od posla. Ja, kao staff, imam pravo na sve privilegije gosta, osim što, naravno, gost ima prednost uvijek ispred mene, tako da imam dozvoljen pristup svim gostinskim zonama ukoliko sam formalno odjevena. Tu privilegiju stalno koristim, i priznajem da mijenja percepciju i impresiju koje o brodskom životu imamo. Nerijetko odem na plesni show, stand up komediju, klub ili bar s uživo glazbom na klaviru, gitari itd. Nakon završenog radnog dana, ukoliko nisam dežurna osoba na brodu u slučaju hitnosti, izlazim napolje u luku i koristim slobodno vrijeme maksimalno. Mnogo toga je što u lukama možete raditi da se odmorite i odvojite od brodske buke. Često idem na razne ponuđene ture obilazaka lokalnih znamenitosti, muzeja, osmjelim se na avanturističke ponude pod vodom i na vodi, ili se odlučim za samostalno istraživanje mjesta s mapom u ruci i ruksačićem na leđima. To mi utoljava avanturističku žeđ u meni. Ukoliko ne izađem u luci, uglavnom odspavam, odem u teretanu, nekad saunu, pogledam film ili čitam knjige. To mi vrati energiju i onda planiram nezaobilazne večernje izlaske u bar za posadu.

Bljesak.info: Koje su po Vama prednosti rada na kruzeru a koje mane ako ih ima?

TATAR: Baš kao i stvarni, kopneni život, i ovaj brodski ima svoje prednosti i mane. Ništa nije apsolutno savršeno niti nesavršeno. Prvo, brodski život nije za svakoga, i morate biti tako jaki i strpljivi za sve nove izazove da biste isplivali na površinu još jači. Iz moje perspektive, i iskustva, nedvojbeno, mane su velike, a prednosti veće ako se odlučite za rad na brodu nekih par ugovora i dok ste mladi. Zašto? Zato što mi se nikad u životu ne bi pružila šansa da proputujem dobar dio svijeta, vidim i upoznam najatraktivnije lokacije, mjesta i gradove o kojima običan smrtnik može samo sanjati, i povrh svega toga budem plaćena kao naši političari, a da pri tom ne varam, i ne lažem, čak i ne kradem. I, još sam riješena obveze plaćanja režija i ostalih životnih troškova, što drugim riječima znači da sav zarađen novac mogu uštedjeti ako mi se štedi. Dalje, upoznavanje raznih kultura, tradicija i običaja, nacionalnih jela, i biti predstavnik svoje zemlje učeći druge o njoj nema cijenu. Steći neke kontakte kad god ti zatreba u životu, i vezati neke u nerazveziva prijateljstva je neprocjenjivo, ono što se nosi i priča za sav vijek trajanja. Najveća mana ovog posla, po meni, je mukotrpan rad koji je na nekim pozicijama 12 ili 14 sati dnevno, 7 dana tjedno, i najtužnije je što upravo te pozicije na kojima se brod održava su najmanje plaćene i što je vrlo teško i konkurentno dobiti bolje brodske pozicije. Na sve ostale mane se možete lako navići kao što su brodska bolest, to malo traje i prođe, ne baš dobra hrana, jer se tu servira internacionalna kuhinja da bi se zadovoljio ukus većine. Ima još tu nekih stvari, od loših i neprofesionalnih menadžera, koji se postavljaju da šefuju, umjesto da budu lideri tima itd. Brodske priče nisu iste i mnogi se neće složiti sa mnom.

Bljesak.info: Smatrate li da mladi ljudi trebaju da iskoriste pruženu im priliku i apliciraju za rad na cruiseru?

TATAR: Da, apsolutno, pri tom napominjući da rad na cruiseru nije za svakoga, i da sve priče nisu lijepe, jer mnogi koji se odluče na odlazak, idu trbuhom za kruhom i glavom bez obzira, nepravilno ili čak nedovoljno informirani o svemu, zato su mnoga iskustva i negativna. Ni moje nije savršeno, samo ga promatram iz neke druge perspektive, da u životu morate preko trnja i kamenja i učiti kako ga idući put zaobići. Ovo je jedno ogromno iskustvo i bogatstvo, neusporedivo s bilo čim što možete radeći na kopnu iskusiti, koje vas učvrsti i spremi za neke buduće poslove, i otvori vam mnoga druga vrata na poslovnom polju. Ne bih da budem pogrešno shvaćena da mlade savjetujem da odlaze odavde. Ne, nikako! Želim da se pokušaju boriti snagom svog znanjem i da ostanu ovdje. Borila sam se i ja. Ukoliko imaju želju kao što sam je ja oduvijek imala, otići i skupiti neka nova znanja, ideje i iskustva, to apsolutno preporučujem, jer zaista smo desetljećima udaljeni od mnogih.

Bljesak.info: Što biste poručili onima koji namjeravaju aplicirati za rad na cruiseru?

TATAR: Sve brodske priče su individualne, nikako kolektivne i tako im treba pristupati. Neko ima više sreće nego znanja, dok drugi obrnuto, a vidjela sam i one treće, koji nisu imali ništa od toga. Tko god se na ovo odluči, mora shvatiti da se mora pravilno postaviti prema novom životnom izazovu, biti voljni primati nove informacije, ideje i saznanja tog svijeta, ući na brod bez ikakvog stava osim onog pozitivnog, koji ne može a da ne privuče neke pozitivne stvari, ljude i samim tim okolnosti oko vas. Dalje, pažljivo birajte pozicije na koje idete, i dobro se informirate o svemu. Sve životne stečene vještine, iskustva, znanja, koja ste nesvjesno tijekom života sabirali u podsvijest, će upravo tamo da vas katapultiraju iznad prosjeka i omoguće napredak i promociju na bolje pozicije. Brodski život je jedna čudna stvar, nestvarna, u mnogim momentima kao utopija onima koji ga kroz prozor Interneta promatraju jer se luksuzna zabava besplatno servira i masovno konzumira da bi se zaboravio naporan dan. I, to je jako uspješno i mudro skrojen sistem koji funkcionira. Kako god bilo, hljeb koji se tamo zarađuje je hljeb sa sedam kora.