Romi poručili na svoj dan: Mostar je rupa od grada

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Mi smo ti Romi svaki dan, a ne samo jedan, a ni taj dan nas se ne sjete'', rekli su Romi iz mostarskog naselja Bišće polje, povodom Svjetskog dana Roma koji se obilježava 8. travnja.

Kako su u razgovoru za Bljesak.info rekli Romi, iz naselja u Bišću polju, nitko ih se ne sjeti tijekom cijele godine, pa tako ni na 'njihov dan', dok se u cijeloj BiH organiziraju proslave za Dan Roma.

''Gdje god odete svugdje se obilježava Dan Roma, napravi se bal, vlasti dođu barem u posjetu, samo u Mostaru, rupi od grada ništa'', rekao je jedan od naših sugovornika.

Govoreći o tome kako žive, Sejdović Senija, stanovnica ovog naselja, rekla je kako nemaju ništa.

''Kako živimo, ne moram ti ništa reći, evo živimo od željeza i to samo da možemo platiti račune. Nemamo zdravstvo koje je najvažnije, nemamo ništa. Imamo ovdje i trudnica i bolesnih ljudi, stalno se prijavljujemo na biro, ali ništa'', priča Senija za Bljesak.info ističući kako je udrugama više puta nosila dokumente svih koji nisu imali zdravstvo, ali opet ništa se nije promijenilo.

''Moram reći hvala doktorima, što nas prime. Mi dođemo, kažemo nemamo ništa, nismo mi krivi, oni nam pomognu pregledaju nas, hvala im na tome, jer na svoju odgovornost nam pomažu'', kaže Senija, dodajući kako udrugama i institucijama mora zahvaliti što su im napravili krov nad glavom da imaju gdje prespavati i okupati se, ali više im ništa nisu pomogli.

Također, požalili su se na Rome koji dolaze iz drugih bh. gradova u Mostar i prose, pa svi misle da su to domicilni Romi.

''Mi ne prosimo, radimo, beremo željezo, ali nije nas stid ni prosit mora se živjet. Bolje sjest i tražit marku nego krast, a posla nam ne daju. Mora se živjet, bolje prosit nego krast'', kažu nam stanovnici.

''Samo kada treba doći uslikat se i kada im za izbore treba svi dođu'', zaključila Senija. Jedini maleni pomak je što se tiče školovanja djece, ali većina obećanih stvari nije ispunjena.

''Djeca idu u školu, imaju produženi boravak, dobili su knjige, imaju ručak, grad im je obećao odjeću i obuću ali nisu je dali. Knjige su kasnile dugo vremena, ali djeci je neugodno u školi jer ih druga zezaju, ima puno diskriminacije'', rekla je Emira Đidalić, stanovnica ovog naselja, koja je zaposlena u školi.

''Mi u školi radimo s djecom, ali ne rade roditelji s djecom kući. Jedna od mojih poznanica mi je rekla 'neću ja da moje dijete ide u razred u kojem ima cigana s Bišća'. Roditelji su krivi što njihova djeca zezaju našu''', zaključuje Emira.

U razgovor se uključio i jedan od roditelja, čija djeca idu u školu.

''Naša djeca odustaju od škole, i to zbog muslimana. Ja sam musliman oženjen Romkinjom, ali dijete neće s mojim ići u školu jer je Rom, Cigan. Šta je moje dijete za to krivo, ništa. Kada malo zasiječeš prst ista će krv bit kod svakoga, dijete nije krivo, ono treba imati obrazovanje kao i sva djeca. A djeca neće da idu u školu, jer ih druga djeca vrijeđaju i rugaju im se'', rekao je.