Romkinje u sjeni identiteta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Život za Rome u Bosni i Hercegovini (BiH) nosi višestruke izazove, piše OSCE. Romi su najbrojnija nacionalna manjina u državi, a istovremeno su društveno, ekonomski i politički najmarginaliziraniji. Oni se svakodnevno suočavaju s diskriminacijom.

Za Romkinje su ti problemi još veći. One se trebaju izboriti s ekstremnim siromaštvom, nasiljem u obitelji, maloljetničkim brakovima, prisilnim prosjačenjem i lošim pristupom obrazovanju.

Ipak, postoje Romkinje koje ostvare uspjeh i postanu pokretači pozitivnih promjena u svojim zajednicama.

Živjeti s predrasudama

''Moje djetinjstvo je bilo veoma teško. S petnaest godina sam ostala bez oba roditelja'', kaže Melina Halilović, predsjednica Udruženja građana Omladinska romska inicijativa „Budi mi prijatelj“ i vijećnica u Općinskom vijeću Visoko. ''Imam mlađu sestru i morala sam se brinuti za nas dvije. Zbog toga je bilo neophodno da počnem raditi s petnaest godina. Morale smo preživjeti.''

Melina se često suočavala s diskriminacijom, naročito u osnovnoj školi. Međutim, nije se predala, već se počela boriti za svoja prava.

Postala je članica Udruženja građana Omladinska romska inicijativa „Budi mi prijatelj“, a kasnije i Ženske romske mreže „Uspjeh“, i uz njihovu pomoć je stekla obrazovanje i vještine koje su joj bile potrebne da se angažira u politici. U listopadu 2016. godine, Melina je izabrana za vijećnicu u Općinskom vijeću Visoko.

“Veoma sam ponosna na to što sam u poziciji da pomognem drugim Romima. Naročito ženama i djevojkama, jer su one diskriminirane po dva osnova, zato što su žene i zato što su Romkinje”, kaže Melina. ''One se uvijek moraju boriti i da pobijede u dvije bitke: jedna je ona u njihovim obiteljima, a druga je ona u društvu, da bi dokazale da mogu biti uspješne.''

Melina vjeruje da se Romkinje trebaju boriti za sebe i da traže mogućnosti koje će im pomoći da ostvare svoje ciljeve.

Glasovi koji su važni

Romkinje mogu biti lideri društvenih promjena, ali im se mora pružiti prilika. Za početak, potrebna im je podrška vlastite obitelji, kaže Sanela Bašić, izvršna direktorica Romskog informativnog centra Kali Sara. ''Smatram da imam mnogo sreće jer me moja obitelj uvijek podržavala. Za moje roditelje, moje obrazovanje i obrazovanje mojih sestara je predstavljalo glavni prioritet. Tako da mi je bilo mnogo lakše''.

Slično kao Melina, Sanela se morala boriti s predrasudama u osnovnoj školi, ali kako je vrijeme prolazilo počela je rušiti predrasude svojih školskih drugova i drugarica. Postala je jedini student u svojoj generaciji na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu koja je imala dvije stipendije istovremeno. ''Nije bilo lako, ali uspjela sam'', kaže ona. „Bila sam uključena i u mnoge izvannastavne aktivnosti, a bila sam i na pripravničkom radu u Budimpešti“.

''Ne može biti da si Romkinja, ti nisi poput njih'', rečenica je koju je Sanela često čula u Sarajevu.

''Ljudi zamišljaju Romkinje kao žene tamne puti i prljave odjeće, neobrazovane i kako često prose na ulicama, ali to su sve stereotipi'', kaže Sanela. ''Romkinje mogu biti uspješne. Ali, najvažnije je imati podršku obitelji, kao i razumijevanje društva“.

''Danas, kada me ljudi sretnu, znaju da imam nešto važno za reći. Poštuju moje sugestije i ideje, ali to nije uvijek bio slučaj. Na kraju krajeva, to što sam Romkinja je samo dio mog identiteta, a ne moj jedini identitet. Imam mnogo više od toga ponuditi društvu'', kaže Sanela.

Romske djevojke i žene se svaki dan susreću s predrasudama. Kroz obrazovanje i aktivno učešće u društvu mogu premašiti stereotipe i postati ravnopravne članice društva.

''Obrazovanje je ključ za romske djevojke i žene'', kaže Aldijana Musli iz Sekcije za ljudska prava pri Misiji OSCE-a u BiH. ''Istovremeno, društvo mora odbaciti stereotipe i predrasude i stvoriti jednake prilike koje će omogućiti romskim djevojkama i ženama da postignu puni potencijal''.