Širokobriježanin nekadašnju trgovinu pretvorio u konobu i muzej antikviteta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Starokršćanska bazilika s krstionicom iz V. stoljeća, rimska i ranosrednjovjekovna utvrda (srednjovjekovni grad Mokriskik) na Gradini na kojoj se danas nalazi veliki križ te brojne nekropole sa stećcima poput Barevišta, Jelinka i Polugrine vrijedno su povijesno bogatstvo sela Mokro pokraj Širokog Brijega.

No, mokarski kraj bi zahvaljujući Miljenku Kraljeviću – Mići uskoro mogao postati bogatiji za još jedno vrijedno povijesno blago. Naime, ovaj 56-godišnjak posljednjih nekoliko godina vrijedno radi na prikupljanju starina iz hercegovačkog kraja. Lani je svoj hobi registrirao kao obrt „Starine Hrvata u Hercegovini“ i prostor nekadašnje trgovine dao pretvoriti u konobu koja svojom unutrašnjošću vraća u vremena naših predaka.

''Ljubav prema ovom hobiju rodila se sasvim slučajno. Prve starine pronašao sam prilikom čišćenja starog tavana obiteljske kući. Kod oca i starijih susjeda raspitivao sam se čemu je koja od pronađenih stvari služila. Slušajući priče starijih shvatio sam kako je naša nedavna povijest istkana veoma zanimljivim pričama i životima. Svaki od predmeta koji su koristili u svojim svakodnevnim poslovima nastajao je kao plod snalažljivosti i originalnosti ljudi našeg kraja“, govori nam Mićo dok otvara vrata svoje konobe.

U konobi, koju je sam planski osmislio i napravio, danas posjeduje skoro tristotinjak antikviteta kojima su se služili naši preci. Sinija, stap, samar, diple, gusle ili opanci samo su neki od vrijednih antikviteta izloženih na masivnoj gredi od bijelog bora.

Kako je fra Placota nadmudrio Nikolu Pašića?

Kako nam je otkrio u razgovoru za Bljesak.info, masivna greda od bijelog bora koju je dobio na poklon od širokobrijeških franjevaca krije zanimljivu priču iz doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

''Jedan od tadašnjih hercegovačkih franjevaca, Placota su ga zvali (fra Placid Pandžić, nap. a.), otišao je u Beograd kod Nikole Pašića, tadašnjeg predsjednika vlade, tražiti pomoć za izgradnju fratarskih prostorija na Širokom Brijegu. Ovaj mu je dao otvorenu narudžbu, a snalažljivi Placota je to iskoristio i odmah naručio prave masivne grede od bijelog bora koje je na Brijeg dopremila vojska. Kad je Nikola Pašić kasnije vidio da ga je Placota nadmudrio i koliku cijenu treba platiti samo je poručio: »Fratre, dobro li me zaj..a, nije nitko ovako«“, pripovijeda Mićo priču koju su mu njegovi stari ispričali.

Iako je brojne starine sam pronašao i prikupio, neke od izloženih antikviteta darovali su mu susjedi i prijatelji.

''Ovaj znatiželjni cvrčak u mojoj glavi, kako se jednom našalio jedan od starijih susjeda, nije mi dao mira. Stalno sam prikupljao nove starine i uređivao ih i čistio ispred kuće. Kad su susjedi i prijatelji, pa i kolege s posla, vidjeli koliko sam se dao u istraživanje naše starine odlučili su mi pronaći i pokloniti neke od starina koje do tada nisam imao, ističe Mićo.

Domaćinska atmosfera u konobi

U prvim godinama bavljenja ovim hobijem starine je prikupljao u jednoj od slobodnih prostorija u obiteljskoj kući. No, kako se broj starina iz mjeseca u mjesec povećavao, odlučio ih je prenijeti u prostor u kojem je nekada držao trgovinu. Nakon toga se odlučio i na korak dalje. Svoj hobi je prijavio kao obrt »Starine Hrvata u Hercegovini« jer je, kako kaže, „htio da sve bude prijavljeno i regularno“.

''Ovdje svakodnevno na čašicu razgovora svrate moji prijatelji i susjedi. Još uvijek me neki od njih znaju iznenaditi s nekim novim antikvitetom. No, konoba sve češće postaje i idealno mjesto za prijateljska druženja ili večeru koju u opuštenoj domaćinskoj atmosferi pripremamo u kaminu“, kazuje nam Mićo.

Takvih je druženja ponajviše u hladnijim jesenskim i zimskim večerima kada idiličnim postaje boravak uz vatru iz kamina ili starog fijakera u Mićinoj konobi.

''Mnogi mi govore kako ih večera ispod peke, ispijanje vina i degustacija sira iz mijeha dok sjede na siniji vraća u neka stara vremena, vremena u kojima su odrastali ili o kojima su im pričali njihovi očevi i majke“, dodaje Mićo u razgovoru za Bljesak.info.

Bogatstvo koje vrijedi čuvati

Mićo u svome hobiju ima veliku podršku obitelji. Iako su, kako kaže, u početku bili skeptični prema onome što radi, s vremenom su uvidjeli vrijednost svega onoga što je izložio u svojoj konobi koju želi pretvoriti u mali muzej.

''Iskreno govoreći, u početku su bili skeptični prema ovome što radim. No, kako je vrijeme odmicalo, a moja volja i želja za prikupljanjem starina bili sve veći, priskočili su mi upomoć. Danas zajednički radimo na uređenju konobe koju želim pretvoriti u mali muzej sačuvanih starina Hrvata ovoga kraja“, napominje Mićo.

Iako bi se svako uređenije društvo, kakvo naše sigurno nije, pobrinulo ovakve i slične povijesne znamenitosti pretvoriti u pravu turističku atrakciju i mokarski kraj učiniti nezaobilaznim mjestom na turističkoj karti Hercegovine, ovaj vrijedni kolekcionar ipak vjeruje kako će doći vrijeme kada će mnogi u ovome prepoznati potencijal vrijedan divljenja i poštovanja.

''Već su mi se javljali neki turistički vodiči i nudili skupne posjete konobi i razgledavanju njezina bogatstva. Mokarski kraj ima veliki kulturno-povijesni potencijal i ja bih bio najponosniji kad bi se to više cijenilo“, rekao nam je Mićo na kraju razgovoru za Bljesak.info i poručio kako „još uvijek nije sve stare tavane pretresao“.