MC Pavarotti
Sjećanje na Jimi Hendrixa u Mostaru
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Muzički centar Pavarotti se pridružuje gradovima regije i Europe koji obilježavaju godišnjicu rođenja, po mnogima, najznačajnijeg blues/rock gitarista Jimi Hendrixa.
Nastojeći približiti atmosferu vremena u kojem je Hendrix stvarao, njegova glazba će biti emitirana sa gramofonskih ploča i praćena najpoznatijim fotografijama na video zidu. Za odabir njegovih ostvarenja pobrinut će se najpoznatiji mostarski glazbeni promotor, DJ Sheff.
Pored tematskog dijela posvećenog Jimi Hendrixu, slušat ćemo i poznata vinilska ostvarenja tog vremena. Sjećanje na Hendrixa će se održati u klubu MC Pavarotti, u ponedjeljak, 28.11. sa početkom u 21 sat. Ulaz je slobodan.
O Hendrixu:
Iako je djelovao praktično samo četiri godine, albumi, singlovi i koncerti koje je ostavio iza sebe, njega i njegovu glazbu su učinili besmrtnim. Načinom sviranja pomjerio je pristup električnoj gitari kao niko prije njega.
Čini se da je svjetska scena tek poslije njegove smrti shvatila kakvu autorsku veličinu je izgubila. Iako se smatra utemeljiteljem teškog gitarskog zvuka, njegovi izleti u psihodeliju i čulno apsolutno autentično sviranje bluesa, stavljaju ga u mnogo širi kontekst.
Oko njegova načina sviranja ispisane su stranice i stranice tekstova, ali je suština sasvim jednostavna. Samouk, on je svirao instinktivno, bez predrasuda, dajući improvizacijama sadržaj i smisao koje je rijetko tko poslije umio oponašati.
Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Hendrix. Do sada je službeno objavljeno oko dvadesetak izdanja sa njegovom glazbom iz različitih razdoblja karijere. Kratko prije svoje smrti Hendrix je na omotu ploče Buddyja Milesa napisao riječi: „Brzi vlak ih je odveo daleko i zauvijek su živjeli sretno i... ovaj, oprostite, ali mislim da čujem kako dolazi moj vlak.“
Iako je djelovao praktično samo četiri godine, albumi, singlovi i koncerti koje je ostavio iza sebe, njega i njegovu glazbu su učinili besmrtnim. Načinom sviranja pomjerio je pristup električnoj gitari kao niko prije njega.
Čini se da je svjetska scena tek poslije njegove smrti shvatila kakvu autorsku veličinu je izgubila. Iako se smatra utemeljiteljem teškog gitarskog zvuka, njegovi izleti u psihodeliju i čulno apsolutno autentično sviranje bluesa, stavljaju ga u mnogo širi kontekst.
Oko njegova načina sviranja ispisane su stranice i stranice tekstova, ali je suština sasvim jednostavna. Samouk, on je svirao instinktivno, bez predrasuda, dajući improvizacijama sadržaj i smisao koje je rijetko tko poslije umio oponašati.
Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Hendrix. Do sada je službeno objavljeno oko dvadesetak izdanja sa njegovom glazbom iz različitih razdoblja karijere. Kratko prije svoje smrti Hendrix je na omotu ploče Buddyja Milesa napisao riječi: „Brzi vlak ih je odveo daleko i zauvijek su živjeli sretno i... ovaj, oprostite, ali mislim da čujem kako dolazi moj vlak.“
Kopirati
