Srbija zabranjuje šibu za djecu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Roditelji u Srbiji ubuduće neće moći tući svoju djecu, uz stari moto "batina je iz raja izašla", jer prednacrt Građanskog zakonika predviđa zabranu fizičkog kažnjavanja djece.

Tom odredbom Komisija za izradu Građanskog zakona teži uspostavljanju standarda odgoja djece ljubavlju i posvećenošću, što ne podrazumijeva da dijete treba razmaziti ili udovoljavati svakom njegovom hiru, javio je Tanjug.

Važeći obiteljski zakon već predviđa da roditelji ne smiju podvrgavati dijete ponižavajućim postupcima i kaznama, koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo djeteta, kao i da su dužni zaštiti ga od nasilja drugih ljudi.

Međutim, kako je u društvu stupanj tolerancije nasilja vrlo visok, pisci Prednacrta zakonika smatrali su da treba izričito predvidjeti zabranu fizičkog kažnjavanja djece, jer bi se nekome moglo "učiniti da batine nisu ponižavajuće za dijete i da se time ne vrijeđa njegovo ljudsko dostojanstvo", rekla je članica Komisije Olga Cvejić Jančić Tanjugu.

"Smatramo kako je to vrlo bitno, jer nijedno istraživanje do sada nije pokazalo da je batina korisna za dijete. Batina je više izraz nemoći roditelja da discipliniraju dijete drugim mjerama, kao i njegove nemoći da u određenim trenucima obuzda svoje impulzivne reakcije", navela je Cvejić Jančić.

S druge strane, kako je ukazala, u Srbiji je posljednjih desetljeća i godina bilo previše nasilja, a nije zanemariva ni pojava vršnjačkog nasilja koje se ispoljava čak kod djece predškolskog uzrasta.

"Ovim prijedlogom željeli smo uvesti nove standarde ponašanja u obitelji - bez nasilja, prema kojima bi dijete prvo u svojoj obitelji bilo odgajano tako da je nasilje nedopustivo i da ga ne trebaju primjenjivati ni roditelji prema svojoj djeci, niti djeca dalje prema svojim vršnjacima i ostalima", ukazala je Cvejić Jančić.

Prema njezinim riječima, ovaj prijedlog Komisije predstavlja pokušaj da se krene drugim putem - primjenom nenasilnih odgojnih mjera i mjera discipliniranja djece.
To, međutim, kako je navela, ne znači da dijete treba razmaziti i udovoljavati svakom njegovom hiru, iako se u praksi upravo to može, ne tako rijetko, sresti.

Prema riječima profesorice, roditeljski autoritet se ne stiče batinanjem djece ni nasiljem prema njima, već prije svega osobnim primjerom, strpljenjem, razumijevanjem i većom posvećenošću djetetu i njegovim potrebama.

Ona je ukazala da obveza zabrane fizičkog kažnjavanja djeteta proizlazi i iz obaveze Srbije preuzete ratificiranjem Konvencije UN o pravima djeteta.

Iako se tradicionalan (patrijarhalan) odnos prema djetetu vrlo dugo zasnivao na tome da je dijete objekt roditeljske vlasti i roditeljskih prava, Konvencija je to promijenila i dijete je postalo subjekt prava, a fizičko kažnjavanje više nije dopušteno.

Tvorci GZ-a idu tim putem, sa željom da promoviraju koncept međusobnog poštivanja u obitelji, koji ne podrazumijeva da se dijete pokorava roditelju nego da bude shvaćeno od svojih roditelja i pravilno odgajano i usmjeravano bez nasilja, uvreda, omalovažavanja...

"Želimo da djeca u svojim obiteljima ne dobivaju uzor vršenja ili odobravanja nasilja. Pri tome svakako imamo u vidu da izgradnja takvih odnosa u obitelji predstavlja dugotrajan proces, koji zahtjeva vrijeme i posvećenost, i da bi, i pored uvođenja ove odredbe u GZ, i dalje bilo njenog kršenja", navela je Cvejić Jančić.

Međutim, ona je citirala jednog engleskog autora koji je rekao da to "što neki vozači i pored zabrane i kažnjivosti prekoračenja brzine, prekoračuju dozvoljenu brzinu u vožnji i što ne bivaju otkriveni i kažnjeni, ne znači da ograničenje brzine treba ukinuti".