Stogodišnja Jela Mabić: Četrdeset godina nije popila tabletu, a čita bez naočala

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jela (kršteno ime Helenna) Mabić rođ. Ljubić iz Potkraja (Kočerin-Široki Brijeg) proslavila je 100. rođendan. Proslava 100. rođendana počela je misnim slavljem u crkvi svetih Petra i Pavla na Kočerinu, a koje je predvodio kočerinski župnik fra Mario Knezović.

Nakon misnog slavlja pred obiteljskom kućom u Potkraju okupilo se preko 250 uzvanika rodbine, prijatelja i susjeda koji su došli proslaviti 100. rođendan bake Jele. Među uzvanicima bio je i gradonačelnik Miro Kraljević koji je baki Jeli uručio 100 ruža i očenaše darovane od pape Franje. Proslava je uz pjesmu trajala do duboko u noć, a prikazan je i 15-minutni film o baki Jeli koji su pripremili Jelini unuci.

Govoreći kako je doživjela stotu godinu Jela je kao i uvijek duhovita: ''Izgleda da su me i gori zaboravili. Ama, ko da oni gori nemaju drugog posla nego mislit o meni. A ako su me gori zaboravili, nije dobro! Di sam prispila, za mila Boga? Ali, šalu na stranu: sam Bog zna, kad će ko od nas na put. Moji su kuveri odavno spremni, kad god zovnu, evo me, ja sam spremna.''

A o zdravlju baka Jela kaže: ''Evo više od četerest godina nisam popila nikakvu tabletu, ali i danas bez naočala vidim čitat, a mogu se i potpisat.''

Jela Mabić rodila se kao Helenna Ljubić 1915. godine u Adam Marku u blizini New Yorka, ali je većinu svojeg života provela u Hercegovini, točnije u Potkraju (Kočerin). Helenna je pri povratku u Hercegovinu u ovdašnje župne i općinske knjige uvedena kao Jela što je svojevrsni prijevod imena na hrvatski jezik, a krštena je kao Helenna u baptističkoj crkvi u Adam Marku.

U to vrijeme u Americi razne konfesije su koristile crkvu koja je postojala u mjestu, naravno svaka po svojem obredu. Jelin otac Jozo je kao mladić otišao na rad u Boku Kotorsku gdje je upoznao Jelinu majku Filomenu koja je bila iz Tisnog pokraj Šibenika. Ubrzo su sklopili brak i dobili dvoje djece. Mladi par se odlučio potražiti bolji život u Americi pa su otputovali brodom u nadi da će im se ostvariti snovi o boljem životu. Po dolasku u Ameriku rodila se Jela.

Obitelj se vraća 1921. godine u Boku Kotorsku a onda i u svoju Hercegovinu. Jela se udala u 24. godini na Budim za Juru Mabića, a sa svojim mužem se naseljava u Potkraj župa Kočerin i tu je ostala do danas.

Suprug Jure umro je 2000. godine. Imali su šestero djece od kojih je danas troje živih (sin i dvije kćeri) . Jela ima 9 unuka, 15 praunuka i 2 pra-praunuka.