Provjerite sami
Strah otkriva vaš karakter
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Klaunovi su prevrtljivi i stalno izvode trikove i obmane, a njihove maske im omogućuju napuštanje uobičajenih društvenih uzoraka i pravila ponašanja. Stoga nije čudno da je koulrofobija najčešća fobija'', piše Scientific American.
U čemu je problem s klaunovima?
Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Sheffieldu je pokazalo da su klaunovi strašni jer djeca na njihovim maskama ne mogu prepoznati nijedan poznati izraz lica, u potpunosti su im nepristupačni te ih više povezuju s plodovima mašte nego pravim ljudima koji nose maske. U istraživanju je sudjelovalo 250 djece u dobi od četiri do 16 godina.
''Čitanje izraza lica je oduvijek bio jedan od ključeva preživljavanja, a naša nemogućnost da procijenimo klaunove osjećaje i namjere, jer je lice prekriveno debelim slojem šminke ili maskom, potiče sumnju'', objašnjava doktorica Carlin Flora.
Ljudi koji se boje klaunova se ponose svojim smislom za pravdu i vječnom potragom za istinom. Oni su iskreni, direktni i stoje iza svojih uvjerenja, što očekuju i od drugih ljudi. Ali, često se zna pokazati da se ovakvi ljudi previše oslanjaju na logiku, što ih u društvenom kontekstu može dovesti u neugodne situaciju, budući da se ljudi uglavnom vode osjećajima, a ne logikom.
Hemofobija
Hemofobija je strah od krvi i češće se pojavljuje kod muškaraca, nego kod žena. Ljudi koji pate od hemofobije čim vide kapljicu krvi će osjetiti paniku za svoj život, što će u tijelu potaknuti brže otkucaje srce i krvni tlak.
''Padaš u nesvijest kad vidiš da ti netko vadi krv? Ispada da je nesvjestica u tom slučaju primitivni refleks zakopan duboko u našem mozgu. Tvoji osjeti kad osjete, na primjer oči vide krv, šalju poruku mozgu da nešto nije u redu s tijelom'', objašnjava neuroznanstvenik Jordan Gaines Lewis.
Ljudi s ovim strahom imaju jaki instinkt samozaštite i u grupi su često smireni i staloženi. Ti si glas razuma. Često se brineš za sebe, što znači i za svoje zdravlje i izgled te si uvijek u najboljem izdanju.
Gmižu ili hodaju na nožicama
U slučaju da se sretnu, strah od ovih tihih, samozatajnih gmizavaca će obuzet veliki dio svjetske populacije.
''Ljudi i drugi primati imaju predispoziciju da se boje gmizavaca budući da su im u prošlosti bili plijen'', objašnjava portal Psychology Today.
Ljudi koji imaju izraženi strah od zmija su najčešće orijentirani na svoje bližnje i žele im osigurati sigurnost i ugodan život. Također, to znači da ćeš teško pokleknuti u razgovoru i prepustiti tuđim argumentima da budu jači od tvojih.
Ovo je jedna od najčešćih fobija, a istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji na 261 čovjeku je pokazalo da čak 32 posto žena i 18 posto muškaraca osjeća strah u njihovoj prisutnosti.
Znanstvenici smatraju da je ovaj strah nekada bio opravdan, budući da su ljudi puno češće nego danas umirali od posljedica ugriza pauka. On predstavlja genetski ukorijenjenu želju za preživljavanjem.
Arahnofobiju karakterizira ekstremni, nelogični, neobjašnjivi i panični strah od ove strašne vrste životinja, pa čak i od same pomisli na njih. Trčanje u strahu izbjegavajući prosječnog kućnog pauka definitivno danas nije opravdano te ni na koji način normalna reakcija na takvu minimalnu ugroženost.
Pročitajte još
Na kraju, tvoja akutna svijest ukazuje na ukorijenjenu sklonost da vodiš i osiguraš svoj opstanak i svojih bližnjih. Osjetljivost i pouzdanost su tvoje jake strane.
Javni nastup
Većina ljudi koja ima strah od javnog nastupa imaju nisko samopoštovanje, očekuju savršenstvo u svemu što rade, traže stalno potvrđivanje od drugih i očekuju da će se uvijek dogoditi najgore.
U konačnici, strah od neuspjeha koji je povezan s javnim nastupom je trenutak u kojem strah prevlada cijelo tijelo te se manifestira trncima i ukočenosti, a mozak obuzme magla. I to je sve od straha što će drugi reći.
U svakodnevnom životu, ovaj strah će potaknuti želju da vrijeme provodiš sami, a ne usamljeni. Uvijek će ti biti draže druženje s jednom osobom, nego biti u velikom društvu.
Mrak
Kognitivno, strah od mraka, je povezan sa strahom od nepoznatog. A ovaj strah nije u potpunosti iracionalan – znanstvenici smatraju da to može biti posljedica genetskog koda koji nosimo iz vremena kad su naši preci živjeli na otvorenom i kad je postojao opravdani strah od raznih životinjskih predatora.
Prvo i osnovno, mrak smanjuje vidljivost, što uvelike umanjuje ljudsku sposobnost da razumiju i kontroliraju svoju okolinu, čime ljudi postaju ranjivi.
Mentalni strahovi koji tijekom dana se skrivaju u ljudskoj podsvijesti tijekom noći izlaze na površinu. Ubrojivši tu i razvijenu maštu, koju ima većina ljudi koja se boji mraka, mozak automatski iz podsvijesti izvlači nagore strahove te ih prenose u mentalne slike najgorih strahova koje ljudi zamišljaju da ih čekaju u mraku.
Mizofobija
Znanstvenici smatraju da strah od bakterija, mizofobija, je u većini slučajeva potaknuta traumatičnim iskustvom, poput konstantnog straha od bolesti.
''Ovaj strah stvara zlokobni krug u kojem je čovjek stalno izložen strahu za svoje zdravlje, a što situacija duže traje to je ljudima sve gore i sve više se boje normalnih svakodnevnih stvari u kojima vide potencijalnu prijetnju. Kad si u tom krugu želja da budeš u potpunosti čista je sve veća i svaki dan je potrebno ulagati sve veći trud da bi se osjećala čistom'', objašnjava dr. Dean McCay.
Ovakvo stanje povećava anksioznost, a veliki stres može utjecati na čovjekovo zdravlje. I tu taj zatvoreni krug postaje izrazito opasan za ljude jer se povećava strah, trud koji ulažu u suzbijanju bakterija i osjećaju čistoće koji s vremenom može postati nedostižan.
Strah od mase
Strah od mase, agorafobija je skup strahova u svezi s javnim mjestima, otvorenim prostorom i mnoštvom ljudi te strahom da zbog nekog iznenađujućeg događaja čovjek neće moći potražiti pomoć ili skrovište.
To znači da ljudi koji pate od agorafobije trebaju imati pod kontrolom svoj osobni prostor. Zbog straha ljudi su često nepovjerljivi i oprezni. U situacijama u kojima imaju izbor boriti se za sebe ili pobjeći, uglavnom će pobjeći.
Ali, budući da ljudi s ovim strahom vole imati određeni prostor između sebe i drugih ljudi, ovaj strah se često zna preliti i na emocije, rezultirajući udaljavanjem od ljudi i gubitkom mogućnosti da se s nekim ostvari emotivna ili ljubavna veza.
Visina
Ako se bojiš visine to znači da u životu voliš biti čvrsto na zemlji – stabilni, usmjereni i staloženi. Ljudi te smatraju orijentiranom na svoje ciljeve i s jasnom slikom toga tko si, što si i koji je tvoj životni put.
''Ljudi se uplaše kad shvate da se ne mogu sami približiti nečemu što ih interesira ili odmaknuti se od nečega čega se boje'', piše portal Psychology Today.
Visina kod tebe, u najmanju ruku, uzrokuje nelagodu jer se ne možeš orijentirati u prostoru i vremenu.
''Ljudi koji pate od fobija su jako inteligentni ljudi, izrazito osjetljivi i imaju strah od gubitka kontrole. Ova fobija je njihova manifestacija te nesigurnosti ili straha od gubitka kontrole nad svojim životom'', objašnjava klinički hipnoterapeut John McGrail.
