Slobodanka Dekić
Sudovi u BIH još uvijek ne razumiju dovoljno značaj Zakona o zabrani diskriminacije
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Do sada, naš pravni tim iz Vaša prava BiH je uspeo da dobije 8 slučajeva na sudu, odnosno u 8 prijavljenih slučajeva je presuđena diskriminacija, kaže Slobodanka Dekić iz Koalicije ''Jednakost za sve'' komentirajući podatak kako su u razdoblju od 2010. do 2017. godine pred sudovima u BiH procesuirana 44 slučaja diskriminacije, što je u prosjeku manje od sedam slučajeva godišnje.
Međutim, Slobodanka napominje kako je tu primjena presuda problem.
''Na primer, u prvoj presudi za diskriminaciju u obrazovanju, djeteta sa invaliditetom, u HNŽ, presudjena je diskriminacijai naloženo je da se nađu sredstva za asistente u nastavi koji bi djeci sa teškoćama olakšali školovanje. Nažalost, svjedoćimo da i dan danas, asistenata nema, ne samo u HNŽ već širom BiH. Drugi problem jeste vremensko trajanje tih sudskih procesa, koji apsolutno nisu u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Jedan slučaj može trajati i 5-6 godina, a to je – posebno kada je riječ o djeci i obrazovanju – predugo razdoblje za čekanje na presudu. Također, dosta prijavljenih slučajeva, koji odu na sud, se odbace, nerijetko zbog nerazumijevanja samih sudaca Zakona o zabrani diskriminacije i njegovih odredbi'', kaže Slobodanka.
Oblik diskriminacije koji se najčešće prijavljuje jeste diskriminacija na osnovu invaliditeta.
''Invaliditet, fizički kao i teškoće u razvoju, su zapravo uključeni kao osnov diskriminacije tek sa izmjenama Zakona o zabrani diskriminacije 2016 godine. Do tada, invaliditet je ulazio u kategoriju ‘’drugi osnov’’. Za osobe sa invaliditetom najveći problem su zapravo zakoni, dakle govorimmo o strukturnoj diskriminaciji. Počevši od toga da se UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom apsolutno ne implementira, do činjenice da nemaju pristup obrazovanju, odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti, tržištu rada itd. Dodatno, postoje o dalje predrasude da su osobe sa invaliditetom nemoćne, da vječito zavise od pomoći drugih i da nisu u stanju da brinu o sebi i doprinose zajednici. Kada govorimo konkretno o diskriminaciji – pogledajmo koliko imamo osoba sa invaliditetom da rade u trgovinama, školama, institucijama; koliko je djece sa invaliditetom upisano u škole, da li imamo prilagođene programe za njih, da li se druga djeca navikavaju na to da im drug ili drugarica u razredu imaju Down sindrom, otežano kretanje i da im to bude sasvim OK? Nemamo ništa od toga. I sve dok to nemamo, govorimo o teškoj diskriminaciji osoba sa invaliditetom'', dodaje Slobodanka.
Koalicija „ Jednakost za sve" predano je radila na tome da se slučajevi diskriminacije češće prijavljuju nadležnim organima. U okviru ove Koalicije, djeluju dva pravna tima – Vaša prava BiH, koji imaju urede širom BiH I Centar ženskih prava iz Zenice.
''Obe organizacije nude besplatnu pravnu pomoć za sve one koji vjeruju, ili jesu diskriminirani. Broj prijava od strane građana/ki je mnogo veći od broja slučajeva koji se nalaze na sudu. Nekada se te prijave ne odnose na diskriminaciju, već su neki drugi oblik kršenja ljudskih prava. Nekada, kada se utvrdi da je reč o diskriminaciji, sam klijent/klijentica odustanu od suđenja, jer se boje dodatne viktimizacije, dužine procesa, itd. Uglavnom, sudovi još uvijek ne razumiju dovoljno značaj Zakona o zabrani diskriminacije i njegove odredbe. Stoga, edukacija sudaca i sutkinja na ovom polju mora biti kontinuirana'', zaključuje razgovor Slobodanka Dekić.