Sve što trebate znati o uzgoju magnolija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Magnolije su poznate po velikim, blagomirisnim cvjetovima, bijele i raznim tonovima ružičaste do ljubičaste boje. Po svom prirodnom okruženju, magnolije su šumske biljke koje vole svježe šumske terene.

Prirodnih vrsta magnolija ima oko 75. Riječ je o listopadnom i zimzelenom drveću ili grmlju koje potječe iz Sjeverne Amerike i istočne Azije. U europskim vrtovima kultiviraju se već odavno i smatraju se najljepšim cvatućim vrstama drveća i grmlja. Neki će možda odabrati ružu, rododendron i slično, ali svi će se složiti da je magnolija u cvatu divan prizor, prenosi Agroportal. 

Šumske biljke

Poznate su po velikim, blagomirisnim cvjetovima, bijele i raznim tonovima ružičaste do ljubičaste boje. Po svom prirodnom okruženju, magnolije su šumske biljke koje vole svježe šumske terene. Bolje uspijevaju na blago kiselim tlima, neke vrste magnolija uspijevat će i na vapnenim tlima, ali će biljka imati nešto slabije obojene listove. Vrsta koja se može uzgajati na vapnenim tlima je Magnolia kobus.

Uspijevaju na suncu ili laganoj sjeni. Najbolje ih je saditi na mjestima zaštićenim od jakog mraza i vjetra. Vrlo su pogodne kao soliter na travnjaku, za rast uz zidove. Općenito se sade podalje od ostalih biljaka kako bi došle do punog izražaja. Vrijeme sadnje je travanj. Biljku treba saditi plitko, jer korijen zakorjenjuje u površinskom sloju tla. Preduboka sadnja osnovni je razlog zbog kojeg mnoge magnolije ugibaju ili životare. Kako je korijen u površinskom sloju tla, dobro je novoposađenu biljku zasuti malčem.

Za sušna razdoblja redovito zalijevanje, i ne kopati ili saditi blizu stabljike. Prilikom presađivanja paziti da se što manje korijen “uznemirava”. Razmnožava se povaljenicama u rano ljeto. Kada se pri osnovi mladice-povaljenice stvori korijenje, za što je potrebno 6,12, pa čak i 18 mjeseci, ukorijenjena mladica se odvaja od roditeljske biljke. Razmnožavanje reznicama je otežano.

Rezidba

Općenito, magnolije treba malo orezivati. Uklanjanje oštećenih, oboljelih, isprepletenih grana, vrši se odmah nakon cvatnje ili u kasno ljeto. Magnolije se dobro oporavljaju i tjeraju nove izbojke iz starog drveta. Podložne su infekciji, pa ako je promjer rane veći od 12mm, dobro je upotrijebiti sredstvo za premazivanje rana.

Vrste magnolija

Magnolia grandiflora (krupnocvjetna, velecvjetna), je zimzelena i spororastuća vrsta. Podrijetlom je s jugoistoka SAD. Raste kao stablo, zaobljeno-koničnog oblika, i može narasti 15- 24 m u visinu. Ima velike lijepe sjajnozelene kožaste listove, koji su rđasti sa naličja. Vrlo krupni (15 do 20cm u promjeru) cvjetovi su krem bijeli i mirisni. Vrijeme cvatnje lipanj i srpanj, ali zbog sukcesivnog otvaranja cvjetova može cvasti i dulje. Prvi cvjetovi se pojavljuju na stablu starom 20-25 godina, sorte “Exmouth” i “Goliath” procvatu već nakon 8-10 godina. U jesen se pojavljuju vrlo dekorativni plodovi, nalik češeru sa crvenkasto obojenim sjemenim ljuskama. Dobro raste u dubokom, bogatom i dobro dreniranom ilovastom tlu bez primjese vapna, na suncu ili u polusjeni. Ne podnosi niske temperature zraka, pa se češće uzgaja u primorskim krajevima.

Dosta je otporna na kratkotrajni mraz. Za nju odaberite mjesto zaštićeno od jakih vjetrova, npr. uz zid kuće. Saditi treba starije primjerke, visoke 1-2m. Preporučuje se blago orezivanje, da bi se održao blago zaobljenokonični oblik.

Magnolia x soulangiana (Soulangeova magnolija), je najomiljenija i najraširenija vrsta magnolije. To je križanac između vrsta M.denudata i M.liliflora (oba roditelja su Azijskog porijekla). To je stablo, koje se grana od tla, može biti visoko 6-7m, vrlo prilagodljivo različitim uvjetima. Cvate u travnju i svibnju, prije listanja. Cvjetovi su joj iznutra bijeli, a izvana crvenkasoružičasti. Tonovi boja, oblika, veličine i vremena cvatnje mijenjaju se ovisno o sorti (kultivaru).Ova vrsta magnolije ubraja se među najjednostavnije za uzgoj, a i na vjetar je manje osjetljiva od nekih drugih vrsta magnoija.

Magnolia stellata (zvjezdasta magnolija), potječe iz Japana. Najprikladnija je za male vrtove i poznata je po sporom tempu rasta. Može narasti u grm ili drvo zaobljeno-razgranatog oblika, visine 2,5 do 4 m. Ova vrsta cvate već godinu dana nakon sadnje. Cvjetovi se pojavljuju već krajem ožujka; mirisni, bijeli, zvjezdastog oblika i promjera 7 – 8 cm. Otprilike mjesec dana nakon cvatnje otvore se blijedozeleni listovi dugački oko 8 cm.