Tajkun prodaje 'luksuznu vodu' s ledenjaka za 180 KM po boci!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve je počelo kad je norveško američki biznismen Jamal Qureshi 2013. prvi put posjetio norveško otočje Svalbard u polarnom krugu i svojoj supruzi na dar donio bocu vode iz otopljenog leda s ledenog brijega. Tako se rodila ideja koja je sada kulminirala novom "luksuznom vodom" Svalbarði, koju Harrods prodaje za 80 funti (184KM) po boci.. Znanstvena javnost svijeta koji stenje pod klimatskim promjenama i sve bržim otapanjem polova i ledenjaka, uhvatila se za glavu.

Qureshijev plan je dvaput godišnje ići do Svalbarda i za proizvodnju takve "luksuzne vode" odnositi po 15 tona leda, potrebnih za punjenje 13.000 boca.  Eksploataciju leda njegova tvrtka izvodi tako da njeni radnici, nakon što od ledenog brijega koji pluta u polarnom oceanu, odlamaju komade od otprilike jedne tone mase i potom ih pomoću kranova, mreža i brodova odvlače do gradića Longyearbyena. U postrojenjima u gradu od kakvih 2000 stanovnika, najvećeg u Svalbardu, led se konačno otapa i takvom vodom se pune boce, piše Express.hr.

Od salve kritika i zgražanja Qureshi se brani argumentima da je riječ o malim količinama leda, da je riječ o ledu s ledenih brijegova koji su se već odlomili i vrlo brzo bi se ionako otopili, tako da nema govora da na taj način uništava stanište polarnih medvjeda. Polarni medvjedi se, naime, sve češće utapaju u moru jer su im sante leda prirodne platforme s kojih love kako bi se prehranili, na kojima se odmaraju, egzistencijalna činjenica oko koje su evoluirali, a Zemlja je uslijed klimatskih promjena u takvom stanju da se led otapa, da joj je polarni pokrov prosječno manji nego što je ikad bio još od vremena prije posljednjeg ledenog doba. Lako za to što je riječ o suludom konceptu, o "vodi s okusom snijega i leda" kako se reklamira.

Uvijek će biti dovoljno obijesnih i bogatih koji će bacati novac na besmislice poput vode koja ni po čemu nije posebna u odnosu na kvalitetnu vodu iz gradskog vodovoda. Lako i za etički zločin u svijetu u takvom dobu kad 2,4 milijardi ljudi, ili svaki treći, nema pristup sanitarijama i sanitarno ispravnoj vodi ili, još gore, 663 milijuna doslovno žeđa. 30 tona leda na godišnjoj razini doista je beznačajno. Problem je u trendu koji se pokazuje kao još jedna suluda histerija elita čovječanstva.

Klimatske promjene su dogurale dotle da Zemlji prijeti najmasovnije izumiranje vrsta još od izumiranja dinosaura prije 65 milijuna godina i praktično svaki kilometar četvorni ledenog pokrova čini neku razliku. Nadalje, danas se u, primjerice, SAD-u na proizvodnju boca za vodu godišnje troši energija iz čak 1,5 milijuna barela nafte, što znači i adekvatno zagađenje atmosfere CO2.

Zemlja danas strmoglavo propada zato što čovječanstvo koristi 1,6 puta više resursa nego što ih je planet u stanju obnavljati. U takvom svijetu se događa to da najbogatiji dio čovječanstva, onih 1 posto, na ovakav način sve brže napada posljednja utočišta leda i vode. I u Norveškoj i diljem svijeta, mnogi su ostali zatečeni što je guverner Svalbarda bez problema dopustio Qureshiju ovakav biznis. Sličnu svinjariju napravila je 2015.

NR Kina, točnije vlada Xinjianga, onoga što poznajemo kao Tibet, kad je odobrila licence 28 kompanija koje su stale puniti boce vodom koji dobivaju otapanjem leda s Himalaje i ostalih do sada nedirnutih područja u tom dijelu Kine.

Kakav to mora biti doživljaj! Za samo nekoliko desetaka dolara, ili koliko li već za koji brend, piti vodu iz leda s Himalaje. Pritom je sasvim sporedan problem što su se tamošnji ledenjaci u posljednjih 30 godina smanjili za 15 posto i što je posljedično dovelo do sve gorih suša jer se iz tog područja vodom napaja 10 najvećih azijskih rijeka koje se sve slijevaju u južnoj Aziji, piše Express.hr.

Riječ je o istoj onakvoj samoubilačkoj ekstravaganciji kao što su, primjerice, ekstravagantni gastronomski klubovi milijardera koji plaćaju enormne svote za večere s jelima od ugroženih životinjskih vrsta. Ili bunde od krzna takvih vrsta. O tome se popularni filmovi snimaju još od početka 90-ih, a sad se čini da su na red došla i posljednja utočišta planetarnog, sve do jučer "vječnog" leda.