Tajma i Sanjin Drljević, bračni par iz Mostara koji se ne boji zaprljati ruke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Dovoljan je pogled ljudi kad im dođem i kad me vide u tom odjelu, ništa ne trebaju reći'', kroz smjeh nam govori dimnjačarka Tajma Drljević iz Mostara koja se sa suprugom Sanjinom posvetila ovom zaboravljenom tradicionalnom zanatu.

''Sada im je to bila fora, da dođe žena, da vide kako ona to odradi'', dodaje.

Neobičan posao za ženu, pomalo grub i prljav - pomislili bi mnogi. No za Tajmu, magistricu kemije to nije nikakva prepreka, čak ni tako neuobičajena pojava. Već su ranije upoznali bračne parove ovog zanimanja u Srbiji i Njemačkoj, a kada malo popuste restrikcije u vezi s koronom, planiraju i odlazak u gradić Santa Maria Maggiore u Italiji, na tradicionalni godišnji skup dimnjačara iz cijelog svijeta.

Suprug je trebao ispomoć

''Dajana Đurić, iz Brčkog bila mi je inspiracija da se počnem baviti ovim poslom. Ali to nije došlo tek tako. Suprug je trebao ispomoć. Dugo je tražio, ali nije uspio pronaći radnika. Radilo se o zahtjevnom dijelu, nije mogao uzeti nekoga tek tako, s ulice. Radilo se o miješanju kemikalija kako bi se očistio kamenac, a to je ipak moja struka. Nakon toga upisala sam doškolovanje i stekla zvanje dimnjačarke. Sad sam suprugova ispomoć'', prepričava za Bljesak.info svoje početke Tajma Drljević, sada već vješta dimnjačarka.

Ni suprug Sanjin nije se ovim poslom ranije bavio, da bude dimnjačar potaknuo ga je problem na njegovom dimnjaku i neuspjelo traženje dimnjačara koji bi ga očistio.

''Kako nisam uspijevao pronaći nekoga da mi očisti dimnjak, kupio sam neki osnovni alat i pokušao sam. Tada sam shvatio kako bi se ja mogao baviti ovim poslom, i kontaktirao ljude iz Udruženja dimnjačara BiH koji su me uputili u sve. Završio sam doškolovanje, a kod Jadranka Đurića iz Brčkog odradio praksu, on me je puno toga naučio. Kupio sam alat i krenuo'', objašnjava za Bljesak.Info Sanjin.

''Posao je odgovoran, nije težak'', složni su Drljevići. Ističu, danas je puno lakše biti dimnjačar nego što je to bilo ranije.

Neki su još uvijek skeptični

''Kako je tehnologija napredovala u svemu, napredovala je i u tom smjeru. Mi sada nemamo potrebu da se penjemo na krov, sve se to radi iz kuće, bez prašine. Posao nam ne ovisi o vremenskim prilikama vani – pada li snijeg, puše li bura, je li dan ili noć – više nije bitno. Nema nikakvih prepreka'', objašnjava Sanjin.

''Nedavno smo imali poziv u 23 sata. Zvala nas žena i objašnjava kako ima malu bebu od mjesec dana, a suprug je na poslu i ne može ništa napraviti. Obučem dojelo, alat u ruke i riješim to. Nije problem, u svako doba dana smo tu'', govori.

No, skeptični su stariji ljudi kada im dođu očistiti dimnjak, objašnjavaju, ne vjeruju baš ovim novim metodama čišćenja.

''Kada obavimo posao oni nas tada upitaju hoćemo li se penjati na krov. Kada im objasnimo da to više ne treba raditi čudno nas gledaju, kao – kako to sad? Zna se dogoditi da su jako nepovjerljivi, tada im kažemo da izađu vanka i pogledaju glavu mašine kako viri na vrhu dimnjaka, tek kada to ugledaju povjeruju. Bilo je i slučajeva da nas pitaju jesmo li dobro očistili mašinom, onda ubacimo kameru u dimnjak i pokažemo im, tek tada se uvjere'', prepričava Sanjin svoja iskustva.

Kredit kao ''odskočna daska''

Objašnjavaju najveći problem za pokretanje firme bio je alat koji je iznimno skup. Pomoć su tražili od nekih institucija i organizacija, ali, govore, bezuspješno. Kredit u banci bio je ''odskočna daska'' ovim mladim entuzijastima.

''Kad smo krenuli u nabavku alata krenuli smo s najosnovnijim, taj prvi alat nije bio tako skup. Ali kad smo ušli u cijelu ovu priču, osnovni alat nije bio dovoljan, potrebne su bile mašine, a one nisu ni malo jeftine. Primjera radi, po zakonu dimnjačar mora posjedovati kameru za snimanje dimnjaka, nju ne koristimo tako često ali samo za nju morali smo izdvojiti 11 tisuća KM. O drugom da i ne pričam'', govori Sanjin.

A posla ima, mostarski dimnjaci su poprilično zapušteni, objašnjavaju. Neredovno održavanje i opća nebriga samo prošle godine, prema informacijama koje su dobili od vatrogasaca, u Mostaru je rezultirala s više od 100 intervencija zbog zapaljenih dimnjaka.

''Ljudi nas zovu kada je već pet do 12. Naši ljudi nemaju naviku održavanja dimnjaka, a nisu svjesni kakav problem mogu izazvati zaštopani dimnjaci. Tek kada im se dogodi problem, koji mi saniramo, tek tada počnu s redovitim održavanjem, navrijeme tijekom ljetnih razdoblja'', objašnjava Sanjin.

Pored domaćinstva česti su pozivi i raznih firmi za održavanjem dimnjaka, pogotovo onih koje su pokrivene osiguranjem. A posla imaju širom Hercegovine, od Širokog Brijega do Nevesinja, na njihovoj Facebook stranici dostupni su u svako doba dana. 

''Tko nas god pozove, dolazimo'', poručuje ovaj sjajni bračni par.