Talijani jedu naše ptice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Talijanski lovci, koordinirani osobama iz Bosne i Hercegovine, godišnje ubiju tisuće ptica i preprodaju ih restoranima. Hvataju ih svugdje, od Trebinja, Popova polja, do Livna.

Predsjednik Ornitološkog društva "Naše ptice" Dražen Kotrošan za Agenciju Fena kaže kako je to dugogodišnji problem, a krivcem smatra bh. graničnu službu koja ne poduzima ništa da taj problem suzbije. Ukoliko se evidentira nelegalni prijevoz preko granice to uglavnom bude, kaže Kotrošan, na granici u Hrvatskoj ili Sloveniji.

Dodao je kako ima i pozitivnih primjera gdje su lokalne organizacije spriječile krivolov, ali to je u malom postotku.

Talijanski lovci, krivolovci, uglavnom hvataju šljukarice i koke, prepelice, šljuke i slični vrste, ali i druge vrste kao što su ševe, trepteljke i kosce.

Trguje se, naglašava, i pjecivama, živim, ali i drugim pticama. Od pjevica najviše su ugroženi češljugar, čižak, zelendur i druge ptice koje uzgajivači koriste za ukrštanje.

Vezano za historijat istraživanja ptica u BiH, Kotrošan kaže da podaci o pticama u BiH stoje u raznim putopisima još od početka 19. stoljeća. Prva sustavna istraživanja ornitofaune vežu se za Otmara Rajzera koji je 1887. godine na poziv muzejskog društva došao da se brine za njihove zbirke, kasnije zbirke Zemaljskog muzeja. Taj austrijski ornitolog je tijekom svog rada u Sarajevu, do početka Prvog svjetskog rata, postavio temelje bh. ornitologiji. Svoja saznanja je sabrao u monografiji "Ornis balcanica" koja je i danas jedina cjelovita monografija o pticama u BiH.

U BiH je zabilježeno 338 vrsta ptica. Mnoge od vrsta s historijskog popisa bh. ornitofaune danas se ne mogu vidjeti u BiH. Izumrlim gnjezdaricama se smatra više od 20 vrsta. Neke od njih, poput ždrala ili čaplje žličarke, mogu se vidjeti samo u vrijeme jesenje i proljetne seobe. Druge, kao bjeloglavi sup, samo rijetko prelijeću preko BiH. Dok su velika i mala droplja odavno samo dio priča.
"Danas možemo govoriti o ugroženim vrstama s više aspekata. Prije svega tu su globalno ugrožene vrste ili one koje su donedavno bile globalno ugrožene, a gnijezde se i kod nas kao što su patka njorka, mali kormoran ili bjelonokta vjetruša. S druge strane su vrste koje su u BiH prisutne u malom broju na gniježđenju kao što je bijela roda, suri orao, orao bjelorepan i druge. Generalno grabljivice i močvarne vrste predstavljaju najugroženije skupine", rekao je Kotrošan.

Kazao je kako poseban problem predstavlja i odnos prema kormoranima, osobito velikim kormoranima. Veliki kormoran gnijezdi se samo na Modracu, a u većem broju prisutan je tijekom zime. Posebno je ugrožen na ribnjacima gdje ga ubijaju iako je zaštićen.

Poseban problem za bolje poznavanje ptica i pristup zaštiti predstavlja nedostatak kvalitetnih podataka.

"Iako više-manje znamo što možemo naći kod nas, svakodnevno se susrećemo s novim saznanjima. U ovom trenutku problem je procijeniti veličine populacija pojedinih vrsta što je osnova kvalitetnom pristupu zaštite i razvijanju sustava monitoringa", kazuje Kotrošan.

Od Rajzerovog dolaska do 2000. godine u BiH su bila samo dva ornitologa. Osnivanjem Ornitološkog društva "Naše ptice" radi se na povećanju broja ornitologa.
Poseban doprinos izučavanju ptica predstavljaju "zaljubljenici u ptice", promatrači ptica, čije znanje u pojedinim slučajevima, smatra Kotrošan, nadilazi razinu. Spomenuo je Ilhana Dervovića iz Visokog koji radi dokumentarne filmove o prirodnoj i kulturnoj baštini BiH, Narcisa Drocića koji posjeduje najveću fotodokumentaciju o pticama u BiH te mlade ornitologe Jovicu Sjeničića iz Modriče i Gorana Topića iz Šipova kojim svakim danom sve više rade na razvoju ornitologije u BiH.
Jedno od rješenja i poboljšanja ovakvog stanja, navodi Kotrošan, je edukacija najmlađih, što Ornitološko društvo "Naše ptice" radi kroz međunarodni program "Dočekajmo proljeće zajedno" (Spring Alive) u suradnji s nevladinim organizacijama iz Banja Luke, Priboja, Visokog, Blagaja i Čapljine.