Rodbinsko-prijateljski posao: Biskupije se odlučuju za ukidanje kumstva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ove biskupije (Teano-Calvi, Alife-Caiazzo, Sessa Aurunca) nisu prve: posljednjih je godina nekoliko biskupija u Italiji ukinulo službu kumstva. Prije tri godine je biskup Michaele Fusco najavio trogodišnju suspenziju (ad experimentum) krsnog kumstva u biskupiji Sulmona-Valva.

Tamošnji biskup je svoju odluku obrazložio činjenicom da se '''praksa odabira kumova svela na društveni običaj, u kojem je vjerska dimenzija jedva vidljiva''. Slično je odlučeno i 2021. u sicilijanskoj biskupiji Catania.

U priopćenju biskupa Giacoma Cirullija stoji da 'današnje kumstvo više nije u skladu s vremenom u kojem živimo'. ''U današnjem društveno-crkvenom kontekstu, ova služba je dobrim dijelom izgubila svoju izvornu ulogu i vrijednost.''

Prema crkvenom zakonu, kume i kumovi bi trebali pratiti djecu na njihovom putu vjere i otvarati im kršćansku perspektivu na život. No to je danas više-manje iznimka. Današnje kumstvo se svelo na učvršćivanje rodbinsko-prijateljskih pa čak i poslovnih odnosa, pri čemu je odabir kumova za samu djecu prilika za nove (i bolje) darove. Ovisno o tome koliko su kumovi ili – bolje rečeno – sponzori imućni i darežljivi, piše Točkazarez.hr.

Ako se gleda čisto crkveno-pravno, prema Zakoniku kanonskog prava, krštenje i krizma vrijede i bez kumova, iako se ova tradicija može pratiti od prvih početaka Crkve. Biskup Giacomo Cirulli, koji je nadležan za tri talijanske biskupije, ističe da ova odluka o suspendiranju kumstava ne mora biti konačna. Za tri godine će se ponovno provjeriti postoji li kod primatelja sakramenata doista stvarna želja za konkretnom pratnjom u vjeri ili je ljudima svejedno, ako mladi kršćani odrastaju bez kumova.

Iako je po pitanju odabira kumova i u Hrvatskoj više-manje slična praksa kao i u južnoj Italiji, teško je i zamisliti da bi netko od domaćih biskupa i pomislio dovesti u pitanje takvu praksu, a kamoli nešto više.