Teška sudbina Sabahe iz Mostara: Hvala Bogu, bar ima suhog kruha

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zahvaljujući pokrenutoj humanitarnoj akciji “Topli obrok za stare samce” Udruženja građana ‘Zajedno za naš grad’ Mostar, Mostarka Sabaha Ćurić svaki dan ima topli obrok i kruh. Sabaha je samo jedna u nizu socijalno ugroženih osoba u ovom gradu kojima ovo udruženje preko volontera iz Mostara svakodnevno na kućna vrata nosi hranu.

U akciju su se uključili pojedini mostarski ugostitelji i pekare, te građani i volonteri koji osobno svojim vozilom dostavljaju hranu na adresu, piše Faktor.ba.

''Svaki dan podijelimo 16 toplih obroka starim samcima. Većina njih je na rubu očaja. Pojedini imaju socijalnu pomoć 100 maraka, no uglavnom su gladni, i ova hrana koju im donesemo im je jedino što imaju'', ističe Nermin Mehić, osnivač i predsjednik Udruženja.

Dodaje kako i sami građani Mostara sa svakodnevnim donacijama u mlijeku, voću, kolačima, lijekovima, sokovima i slično, kao i građani koji žive izvan BiH novčanim donacijama, pomažu da akcija traje. Akcija je započela 1. prosinca, a planirano je da traje do 1. travnja, kako bi starim i iznemoglim osobama pomogli da prežive zimske dane.

Najbolja nagrada

A osmijeh na licima starca i starice kada dobiju topao obrok je najbolja nagrada i potvrda volonterima da ono što rade vrijedi.

Sabaha posljednjih osam godina živi sama, bez ikoga. Živjela je sa sestrom u naselju Mahala, do 2008. godine kada joj sestra umire. Ostaje sama sa mačkom koji joj je jedini ostao u životu.

''Bilo bi mi draže da imam nekoga s kim ću moći sjesti i porazgovarati, ali... Nauči se čovjek na svašta pa sam se tako i ja naučila na samoću. Da mi nije mačka, poludjela bih'', kaže Sabaha, koja nema nikakav vid socijalne pomoći, te se za koru kruha snalazi kako zna i umije.
Iako je tražila pomoć od relevantnih institucija, svugdje su je dočekala zatvorena vrata.

''Ovaj obrok što mi donesu mi mnogo znači. Ne mogu opisati koliko mi znači. Zahvaljujući njima sada imam toplo i ukusno jelo, pa i voća i kolač, čak i sok'', ne skrivajući oduševljenje priča Sabaha.

Najviše je bilo dana, nastavlja ova starica, kada bi komad suhog kruha bio jedino što bi imala za ručak.

''Što ćeš, hvala Bogu pa i suhog kruha ima. Preživljava se nekako. Na razne načina pokušavam zaraditi koji dinar za kruh i da bar vodu i struju mogu platiti. TV i mačak su mi jedini prijatelji'', nastavlja Sabaha koja je ranije, zajedno sa sestrom, zarađivala za život prodajući na tržnici, no s obzirom na to da više nije imala mogućnosti da nabavlja robu, i to je propalo. Mirovinu nije zaradila.

Vlaga prekrila zidove

Uz svu nevolju, stara obiteljska kuća u kojoj živi je neuvjetna. Vlaga je prekrila zidove njenog malog kutka.

''Samo ova soba je donekle uvjetovana za život u cijeloj kući. U ostalim sobama od vlage i tko zna čega je propao pod, strop prokišnjava. Kada naložim vatru, strahujem da se odžak ne zapali'', priča ona, dodavši da je ipak zdrava, da ne mora davati novac za lijekove, na čemu je Bogu zahvalna.

Nedavno je dobila i novu jaknu od članova udruženja i mnogo je zahvalna na njoj.

''Ne skidam je, super mi je i topla je mnogo, a i nemam druge. Imam jedne hlače, onako fine, novije. Kada ih operem obučem ovu staru trenerku, dok se osuše, što ću kad su mi jedine - priča ova starica, koja je ipak zahvalna na svemu što ima, iako je to jako malo.

Posebno je zahvalna dobrim ljudima, koji se nekako ipak pojave kao svjetlo na kraju tunela, kada pomisli da pomoći nema.