Tko je bio Francisco Franco i zašto će njegovo tijelo biti ekshumirano?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tijelo diktatora, generala Francisca Franca, ekshumirano je u četvrtak iz grandioznog mauzoleja u Dolini palih, prije nego što će biti premješteno na diskretnije, intimnije počivalište.

Operacija koja je bila toliko kritizirana ispunila je višedesetljetnu želju mnogih u Španjolskoj koji su Francov mauzolej smatrali spomenikom stradanja njegovih žrtava i ne smatraju da se uklapa u moderni napredak koji je Španija postigla kao moderna demokratska država.

Izolacija

Ekshumacija i ponovna sahrana neće zaustaviti Francovo nasljeđe na suvremenoj španskoj političkoj sceni, posebno jer dolazi samo nekoliko tjedana uoči općih izbora 10. studenog na kojima će opet doći do sukoba španjolskih ljevičarskih i desničarskih stranaka, piše Associated Press.

Franco je vladao Španjolskom između 1939. i 1975., nakon što su on i drugi časnici vodili vojnu pobunu protiv španjolske demokratske vlade 1936., potez koji je započeo trogodišnji građanski rat. Religiozni katolik, on je rat i svoju diktaturu smatrao križarskim pohodom protiv anarhističkih, ljevičarskih i svjetovnih tendencija u Španjolskoj.

Njegova autoritarna vladavina, zajedno s duboko konzervativnom katoličkom crkvom, osigurala je da Španjolska ostane gotovo izolirana od političkog, industrijskog i kulturnog razvoja ostatka Europe gotovo četiri desetljeća.

Zemlja se vratila u demokraciju tri godine nakon njegove smrti, ali njegovo nasljeđe i mjesto u španjolskoj političkoj povijesti još uvijek izazivaju snažne emocije, kako pozitivne tako i negativne.

Odbijanje zahtjeva

Mnogo godina je na tisuće ljudi obilježavalo godišnjicu njegove smrti 20. studenoga 1975. u madridskom centralnom Plaza de Oriente i u mauzoleju u Dolini palih. I iako je popularnost diktatora žestoko pala, ekshumaciju su kritizirali Francova rodbina, tri glavne desničarske stranke u Španskoj i neki članovi Katoličke crkve zbog otvaranja starih političkih rana.

Vrhovni sud je postupak konačno odobrio u rujnu kada je odbio višemjesečne zahtjeve Francove obitelji da se zaustavi.

Ekshumacija je proizašla iz izmjena i dopuna Zakona o povijesnom sjećanju iz 2007. godine kojim se tražila odšteta za procijenjenih 100.000 žrtava građanskog rata iz doba Franca koji su pokopani u neobilježenim grobovima, uključujući i tisuće u Dolini palih. Zakonom je zabranjeno da Francovi ostaci budu na javnom mjestu koje ga uzvisuje kao političku ličnost.

Dok su španjolski i međunarodni mediji zajedno s mnogim drugima željeli nazočiti ekshumaciji, španjolska vlada insistirala je na tome da to treba biti privatna stvar. Plan je da za 22 člana obitelji, među kojima je i Francovo sedmoro unučadi, bude dozvoljen ulazak u mauzolej, ali samo će dvoje biti svjedoci ekshumacije, zajedno sa španjolskom ministricom pravde Dolores Delgado i šačicom službenika.

Rodbina će zatim nositi lijes s Francovim tijelom kroz mauzolej nekih 300 metara prije izlaska na trg na kojem će kamere španjolske nacionalne televizijske stanice emitirati kolonu vozila koja će ga dovesti do jednog od dva helikoptera. Ako vremenski uvjeti ne omoguće sigurno letenje, kolona će nastaviti put cestom pod strogim osiguranjem.

Privatna misa

Kada dođu do groblja Mingorrubio održat će se privatna misa u obiteljskoj kripti, koju će voditi dva svećenika koja su odabrali Francovi potomci. Jedan od njih je Ramon Tejero, sin španjolskog pukovnika civilne garde koji je pokušao državni udar 1981. godine.

Mediji će se moći okupiti ispred, gdje će Francove pristalice pozvati na prosvjede.

Francovi rođaci htjeli su ga ponovo sahraniti u madridskoj katedrali Almudena u centru grada, gdje imaju rezervirana mjesta. Ali vlada, u strahu da bi to moglo postati još jedno hodočasničko mjesto za fašiste, insistirala je da se odvede na groblje Mingorrubio, gdje je njegova žena Carmen sahranjena u obiteljskoj kripti. Groblje je blizu palače El Pardo, nekadašnje Francove službene rezidencije.

Grobčje Mingorrubio, puno skromnije od Doline palih čiji se granitni križ može vidjeti kilometrima unaokolo, također je mjesto počivališta drugih desničara, poput diktatora Dominikanske Republike Rafaela Trujilla i nekoliko ministara iz Francovog režima.