U Mostar došao moliti: Upoznajte Lora, redovnika iz Hollywooda koji pješice putuje svijetom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Duhovni život i molitva Lora Animittu su iz Berlina dovele u Mostar, gdje je stigao pješice. Lor živi kao redovnik ali nije dio nijedne institucije, nego je redovnik univerzalne vjere.

Lor se prije nekoliko godina odlučio krenuti na duhovno putovanje, te obići svijet pješice, i upoznati cijelu svoju svjetsku obitelj. Ovaj produhovljeni putnik nam je rekao kako ne mari za vrijeme ni godine, ali može reći kako je njegov 'model' '74. godište.

''Postoje osobine koje su dobre za sve i imamo ih zajedničke, kao ljubav, nada, i to je vjera kojoj sam ja naklonjen. Razmišljamo u sadašnjosti, živimo u sadašnjem svijetu, i ne gledamo unaprijed što će biti kada umremo. Trebamo biti disciplinirani u sadašnjem životu i posvećeni dobrom. Ali dobro ne dolazi tako lako, za to treba puno truda. U svim religijama postoje redovnici i mistici, koji žive više po duhovnim pravilima, ja spadam u tu drugu kategoriju i posvetio sam svoj život molitvi za dobro i činjenju dobra'', rekao je na samom početku razgovora za Bljesak.info Lor.

U Mostaru moli za opraštanje i ljubav

Lora je srce uputilo na put kroz BiH i Mostar, tako da je u Mostaru odlučio provesti nekoliko dana i moliti za dobrotu, opraštanje, ljubav i mudrost.

''Došao sam uraditi svoj posao, moj posao je da molim, srce mi je reklo da molim za ove stvari u Mostaru, kad završim nastavit ću dalje svoj put prema Sarajevu, pa prema Aziji'', rekao nam je Lor.

Pričajući o sebi, rekao je kako je 2003. godine doživio duhovno putovanje, išao je na vrh planine moliti, kako bi postao redovnik, morao je 'promijeniti i pročistiti svoj sustav' biti sluga, ići gdje je pozvan iz srca.

Odrekao se svega materijalnog

''Rođen sam u Hollywoodu, taj znak sam gledao s prozora dok sam odrastao i to je prva riječ koju sam naučilo spelovati. Bio sam fotograf, foto urednik. U New York sam se preselio 2000 godine, oduvijek sma smatrao kako moj život nije bio dovoljno produhovljen. Nema religije, nema dubljih pitanja, sva moja obitelj i prijatelji su živjeli shvaćaju sve olako i težili materijalom. Ne volim trčati za tim u životu i stalno se dokazivati, pa sam odlučio da želim prezentirati spiritualni život. Kako bi to uspio prvo sam se morao tjelesno i duhovno pročistiti od materijalnog svijeta, prvenstveno sam se morao odreći seksualnosti i ući u celibat, kad to naučiš balansirati sve ide lakše'', kaže Lor, govoreći kako se posvetio prijateljstvu s Indijcem, koji je prodavao kolačiće u New Yorku, i pomagao mu.

Oduvijek je želio otići u Indiju, u koju je otišao zajedno sa svojim prijateljem, gdje je kod njegove obitelji proveo pola godine. Radio je za njih, oni su ga hranili i dali mu krov nad glavom, te mu pomogli da nauči meditirati.

''U New Yorku sam radio kao savjetnik u krizama, pomagao sam ljudima koji su pokušavali učiniti samoubojstvo. Odlazak u Indiju bila mi je prilika da vidim drugačiji život te naučim moliti i meditirati'', rekao je Lor dodajući kako je sa svojim prijateljem i duhovnim vođom boravio jedno  vrijeme u Ashwoodu gdje je molio i meditirao za duše koje su ostale na ovome svijetu.

Stopama Dalaj Lame

''Neke duše nakon smrti ostanu na ovom svijetu, to su većinom duše ljudi koji su umrli nasilnom smrću, naprasno, iznenada ili duše bolesnih, koji trebaju najviše molitve. No molio sam i za duše onih koji su činili loša djela. Moja molitva se svodi na 'stavljanje ljubavi u praznine duše'. U Ashwoodu sam molio deset dana, te smo bili upućeni ljudima koji su se brinuli i za Dalaj Lamu na njegovom duhovnom putovanju'', priča Lor, govoreći kako se u jednom trenutku morao rastati od svog duhovnog vođe, koji mu je rekao kako ga je naučio sve što je mogao, te da je na njemu da ide u svijet i obavlja svoju zadaću.

''Kada sam se razdvojio od vođe, došao  sam u Berlin i tu sam odlučio da ću propješačiti Europu. Kod mentora sam ostavio sav novac. Nešto iznutra mu je reklo da trebam pješačiti svijetom, bez novca, prihvaćati od drugih velikodušnost, ali ne i novac. Jedem sve što mi ljudi ponude i velikodušno daruju. Nikada neću pitati za hranu ili prenoćište, samo ći prihvatiti ako mi ljudi ponude'', rekao je Lor, dodajući kako mu je nešto u srcu reklo da ima puno toga duhovnog što u Europi mora naučiti, te da ti može pročistiti u sebi još jednu ili dvije stvari.

Prije deset godina Lor kaže da je bio totalni mistik te nije htio komunicirati s drugima, bio je odvojen od svijeta, no kada je krenuo na putovanje odlučio je da će se ono svesti na dijeljenje, darivanje i ljubav.

''U Berlinu sam proveo vrijeme u budističkom hramu. Živio sam neko vrijeme i u šumi, budistički redovnici su me pozvali da podučavam meditaciju. Tu sam naučio živjeti plemenito i primiti darežljivost, naučio sam kako primiti dar darivanja bez zahtjeva i očekivanja'', kaže Lor objašnjavajući da je potrebno odvojiti vrijeme za druge, pa ako dođe, dođe.

Nakon godine u Berlinu, odlučio je pješačiti, na početku ne bi ostajao na nekom mjestu više od dvije noći.

Srce kao navigacija

''Ali jednu noć netko mi je ponudio prijevoz, ja sam odbio, cijelo vrijeme u sebi sam osjećao da sam trebao prihvatiti takav poziv, jer smo se povezali'', kaže Lor, objašnjavajući kako je nakon toga čvrsto odlučio da neće imati takve mjere, nego će prihvaćati velikodušnost i ići tamo gdje mu srce kaže.

''Kad sam počeo hodati, mentora sam nazvao i on mi je rekao da idem u Istambul, ali srce mi je reklo drukčije. Na putu sam odlučio stati u svakom groblju i moliti na mjestima velikih žrtava'', kaže Lor, govoreći kako je nakon Berlina otišao u Beč, Bratislavu, Mađarsku…

Mnogi su Loru nudili da prijevoz ili bicikl, ali on nije to želio prihvatiti jer na taj način neće imati priliku upoznati sve ljude svoje svjetske obitelji.

''Svi kod kojih sam boravio u Europi rekli su mu da moram posjetiti Balkan, dao sam im mapu rekao da mi zaokruže gdje trebam ići'', kaže Lor, dodajući kako mu je puno ljudi na putu reklo da mora posjetiti Srebrenicu, Sarajevo, Mostar, a on je u srcu osjećao kako je to ispravno.

Krajem prosinca stigao je u Potočare, dan kasnije u Srebrenicu, gdje je na planini iznad Srebrenice proveo nekoliko noći.

U Milićima policija ga je ugostila te su mu preporučili da ode u Jasenovac, a iako je nekada imao nezgodna iskustva s policijom, Lor kaže kako su policajci anđeli na njegovom putu.

Politički sustav u BiH ne pritišće srce

''Čim sam ušao u BiH, policajci su bili mekši, politički sustav je lakši pema srcu i ne pritišće ga toliko kao u drugim zemljama. Ne znam je li politika zaista takva, ali to je moje iskustvo'', kaže Lor.

Kada su ga na putu do Tuzle prolaznici odveli u džamiju, tu se prvi put susreo s riječju vehabija, što ga neugodno iznenadilo, te se od tada svaki put prvo dođe policiji predstavi se, kaže da nije vehabija i objasni svoju misiju.

Lor je rekao kako je tijekom putovanja proživio mnogo teških trenutaka, ali da se nakon svakog teškog trenutka, dogodi nešto dobro, jer dobro ne dolazi lako i samo od sebe, za njega se treba 'napatiti' i potruditi. Nakon teške noći, Lor je u Mostaru sreo djecu koja su na dječjem sajmu predstavljala mjesta i kulturu iz kojih dolaze, te su širila ljubav, prijateljstvo i zajedništvo.

''Djeca su mi darovala nešto divno, imali su otvoreno srce i razgovarali su sa mnom. Rekao sam im da je njihov posao da budu srce naroda i da slušaju dobro, bez obzira koju vjeru poštovali, jer dobro je ono što nas sve povezuje'', zaključio je Lor.