Učimo od njih: Kako se hladi Beč?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Glavni grad Austrije suočava se  posljednjih nekoliko godina s neuobičajeno visokim ljetnim temperaturama i  zbog klimatskih promjena ima znatno više vrućih dana s temperaturom iznad 30 stupnjeva.

Uz mnogobrojne mjere za hlađenje gradskih toplinskih otoka, ekološki prihvatljiva klimatizacija je postala imperativ.

Stručnjaci predviđaju da će za oko 20 godina biti potrebno isto toliko energije za hlađenje kao i za grijanje.

Bečko poduzeće za opskrbljivanje energijom "Wien Energie" koristi od 2007. godine daljinsko hlađenje i masovno povećava kapacitet hlađenja - s godišnjom stopom rasta od 10 do 15 posto.

''Korištenjem otpadne toplote za pogon rashladnika "uštedi" se oko 50 posto ugljen-dioksida (CO2), u odnosu na konvencionalne sisteme klimatizacije'', navodi se.

U Beču trenutno postoji 16 postrojenja za daljinsko hlađenje.

"Wien Energie" opskrbljuje potrošače širom grada preko mreže daljinskog hlađenja dužine više od 12 kilometara s ukupnim rashladnim kapacitetom od oko 130 megavata (MW). To odgovara kapacitetu hlađenja 1,3 milijuna hladnjaka i površini od više od 2.500.000 m² klimatiziranog poslovnog prostora ili 250 nogometnih igrališta.

''Trenutno opskrbljujemo velike korisnike kao što su bolnice, Sveučilište u Beču ili hoteli. Međutim, naporno radimo da bismo mogli ponuditi tu tehnologiju i privatnim korisnicima. U narednih pet godina uložit ćemo oko 65 milijuna eura, za proširenje daljinskog hlađenja'', rekao je direktor poduzeća "Wien Energie" Michael Strebl, priopćio je Eurocomm-PR Sarajevo, Mreža za međunarodnu komunikaciju Grada Beča.