Trčim jer štrčim
Upoznajte žene u tenama: Sanju Kavaz i Đurđicu Orepić
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Sanja Kavaz je rekreativka iz Sarajeva koja je prije par godina otkrila trail trčanje i našla savršen sport koji u potpunosti zadovoljava njene potrebe za pokretom, prirodom, avanturom, otkrivanjem novih destinacija.
Najsretnija je u trenutcima spoznaje jedinstva s prirodom koja je uvijek regenira i podsjeća na ono što život jeste: pokret, trenutak, borba. U osobnoj biografiji joj piše da se školovala za dizajn, strane jezike, odnose s javnošću, dakle zna svašta. Jako je aktivna, privatno i poslovno, stalno je u nekim kampanjama, oglašava se putem osobnoh bloga Trčim jer štrčim gdje promovra rekreativno trčanje i aktivan život.
“U cilju popularizacije aktivnog životnog stila kod ženske populacije, mjesec ožujak je na blogu tradicionalno posvećen ženama u tenama, tačnije damama čiji sportski uspjesi nikog ne ostavljaju ravnodušnim. “Žene i tene” je rubrika koja prikazuje portrete heroina koje nisu isključivo profesionalne sportistkinje. Često su to su žene koje imaju posao, obitelj, druge obaveze ali zbog velike strasti prema sportovima izdržljivosti, nalaze vrijeme i za redovne treninge. Ujedno, pričom o Đurđici Orepić, sjajnoj triatlonki iz Poreča koja 9.4. dolazi u Hercegovinu kako bi sudjelovala na prvom izdanju Mostarskog polumaratona, želim damama predstaviti trčanje kao odličan vid rekreacije i motivirati ih da takođe uzmu sudjeluju na ovoj trci”, opisala je inicijativu Sanja Kavaz, autorica i urednica bloga.
Svi koji tek počinju trčati na blogu mogu pronaći dosta korisnih tekstova koji će im pomoći u pripremama, treninzima, održavanju motivacije.
Đuđica Orepić: žena čija enerija i strast za životom očaravaju
Đurđicu Orepić sam prvi put vidjela 2014. godine u Istri, na vinskoj trci (Wine Run). Uvijek je u centru pažnje, tamo gdje je zabava, ne možete da je ne primjetite. Vesela, energična, njena strast za životom prosto plijeni i očarava. Đurđica živi u Poreču. Majka je troje djece, uspješna preduzetnica i među najboljim na svijetu u kategoriji trijatlonki koje su završile Ironmana u starosnoj grupi 50-54.
Ovih dana je najavila svoje učešće na prvom izdanju Mostarskog polumaratona na koji dolazi kako bi dala podršku organizatoru i promovisala trčanje.
Upoznajte Đurđicu Orepić.
Poznajem muškarce koji se predano bave sportom više od 20 godina i završavaju Ironmana s lošijim rezultatom od tebe. Kako gledaš na to?
Dabome da mi mnogi muškarci gledaju u leđa dok sam na utrci. No to mogu rezonirati tek nakon utrke, kad pogledam rezultate jer dok utrka traje, nema muško, žensko. Samo ime Ironman isključuje žensko čeljade, ali nas 10% od ukupno 2000-3000 triatlonaca po utrci, držimo se gladijatorski!
Kako kotiraš na svjetskoj rang listi žena koje su završile Ironman?
Imam zlatno obilježje Ironman All World Athete, priznanje koje dobija 10% najboljih finišera i finišerki unutar svoje starosne grupe tokom kalendarske godine. Ja sam svoje dobila za nastupe u 2015. godini s tim da su ispred i iza mene profesionalke koje se time bave preko 20 godina.
S rezultatima koje ti imaš, mnogi bi se pravili važni, a ti?
Nisam od onih skromnih, na kraju krajeva same pripreme i treninzi su nešto što moram podijeliti s prijateljicama i prijateljima, najčešće preko fejsbuka. Treniram sama, moj klub je u Pul,i a ja živim u Poreču, tako da 4-5h treninga pričam sama sa sobom. Najveće mi je zadovoljstvo što sam nekima inspiracija da krenu, pokrenu se, potrče, zaplivaju ili zapedaliraju! Nema tu lažne skromnosti, oni koji vide pozitivnu energiju su oni na koje mislim, a oni koji misle da se hvalim, preporučam da ne gledaju i ne čitaju moje postove ako ih smeta.
08.10.2016. godine si se natjecala na Svjetskom prvenstvu, na Havajima, u Koni. Kako je bilo?
Osvojiti slot za Ironman World Championship je san svakog triatlonca! Da bi se kvalificirala, moraš biti prva na utrci u svojoj starosnoj skupini. To je kao da vam je netko objesio kost ispred nosa a vi je ludo želite uhvatiti ustima. Samo centimetar vam fali i tako godinama.
Meni se san ostvario zaista brzo, tek sam ga počela sanjati, nakon samo 18 mjeseci ukupnog treniranja i takmičenja.
Kona je teška, nepredvidiva. Tijekom plivanja u oceanu valjaju te veliki valovi a snimljeni su i morski psi ispod triatlonaca, bajk je naporan radi jakog vjetra koji puše preko 40 km/h a trčanje je po najvećoj vrućini i nije ravno već brdovito!
Opiši nam svoj prvi nastup na Ironman natjecanju.
Krajem 2014. godine, u 10 mjesecu, sam završila svoj prvi Ironman na Mallorci! Bilo je zaista gladijatorski! Početak utrke je bio brutalan, svih 3000 triatlonaca i nas 300-tinjak žena krenuli smo zajedno u ocean otplivati 3800 m. Nakon prvih batina, udaraca laktovima i stopalima broj 48, na prvom kilometru sam osjetila užasnu bol na licu uz prethodnu čudnu svjetlost. Meduza veličine ruke zalijepila mi se za lice, bol je bila dubinska kao da mi je netko smrkao pola lica, otrgnula sam tu ljigavu masu s lica, bacila u krdo iza mene, plivala sam dalje umišljajuci da sam dobila boost energy! Uglavnom, ne da sam zavrsila utrku sa zatvorenim okom i spečenim licem, već sam nakon ubitačnih brdovitih 180 km bajka, maraton otrcala za 3:59 a vrućina je ubijala. Tih 226 km prešla sam za 12:10 kao peta u mojoj starosnoj skupini od nas 34! Bila je to prava inicijacija po mojoj mjeri!
Sve je moguće, moje dame!
Nakon Mallorce shvatila sam da mogu više i jače! Novi trener, novi rasporedi u 2015. godini, još bolji rezultati:
1. St. Polten, Austrija, (5. mjesec) IM 70.3 113 km, postolje, 3. mjesto
2. Klagenfurt, Austria, (6. mjesec), IM 226 km, postolje 3. mjesto, vrijeme 11:19
3. Vichy, Francuska, (8. mjesec), IM 226 km, postolje 1. mjesto i osvojen slot za KONU, vrijeme 11:48 !!!
4. Pula, Hrvatska, (9. mjesec), IM 70.3, 113 km, postolje, treće mjesto
5. Poreč, Hrvatska, (10. mjesec) dugi triatlon, 113 km, postolje 2. mjesto
Koliko imaš ukupno završenih triatlonskih trka i maratona?
Prvo sam počela trčati i u godinu i pol sam istrčala 10 maratona a najbolje vrijeme mi je 3:44h, a zatim sam krenula sa triatlonom. Trenirala 8 mjeseci i odradila u 13 mjeseci tri puna Ironmana i šest half Ironmana s tima da sam 2 halfa odradila u tih 8 mjeseci priprema! Treba se baciti u vatru odmah, makar dobio po glavi, utrke su najbolji i najjači trening glave i tijela!
Koliko tjedno treniraš?
Svaki dan osim ponedeljka.
Kad si počela trčati i što si čekala toliko?
Nisam se nikada bavila sportom i ljudi koji su trčali bili su za mene izvanzemaljci. Krenula sam u 47. godini, istrčala iz opklade svoj prvi maraton u Medocu u 9. mjesecu i od tada nisam mogla stati: Pariz, Barcelona, San Sebastiana, Tromso (Sjeverni pol), New York, Roterdam, Valencia...
Opiši mi malo kako je tebi izgledao taj prelazak sa štiklica u patike?
A to se dogodilo nakon Medoca, vratila sam se kuci, pokušala složiti dojmove... Otvorila ormar i napravila mjesta za tenisice.
Ko još u obitelji trči?
Trče svi po malo, Ivica je otrčao 4 maratona dok sam ja još samo trčala. Petra, srednja kćer prošle je godine otrčala svoj prvi maraton u Ljubljani (4:08) i sad se sprema za novi. Damjan, sin, on je prošle godine s 15 g. istrčao svoj prvi polumaraton na Wine Runu u Umagu, a najstarija kćer Maksin trcala je štafetu 7km! Podrške ne nedostaje!
HRT je snimio film o tebi. O kakvom filmu je riječ?
Snimljen je dokumentarni film. Ideja je došla od Nevene Rendeli koja je pročitala blog o meni, pozvala me u svoju emisiju i snimile smo ga. Zove se Ironwoman! Radi se o ovome o čemu sada pričamo.
Da li će ikada tu disciplinu za žene preimenovati u Ironwoman?
Iskreno, nemam s tim problem. 3,8 km plivanja, 180 km pedalanja, 42 km trčanja, kad to odradiš bez pauze za 11 i kusur sati, postaneš Svemir! A kako to ostali zovu, I don't care!
S obzirom da je na blogu Trčim jer štrčim ožujak posvećen ženama u tenama, šta bi poručila curama koje ga čitaju?
Mogu jedno reći sa sigurnošću, a to je: Jačajte glavu, mi to možemo! Stoljećima su nas odgajali da nismo za to! Svaka prepreka, uvreda ili težina da dođete do cilja neka vas učini jos jačima!