Veliki povratak gramofonske ploče?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedan od tehnoloških trendova koji  zadnjih nekoliko godina  čudi mnoge je povratak u modu glazbe na vinilnim, gramofonskim pločama. Iako je još kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća vinilna ploča proglašena mrtvim formatom, a njezin analogni zvuk , uz rijetke glasove kontra, proglašen inferiornim u odnosu na čisti i digitalni zvuk CD-a, u zadnjih desetak godina vinilna ploča doživljava lagani, a zadnjih nekoliko godina i veliki revival.

Iako je čitavo vrijeme živjela kao neizostavni dio DJ opreme i iako su indie izvođači zadržali naviku izdavanja albuma i na pločama, novi album nekog izvođača na vinilu prije desetak godina bio je prije iznimka nego pravilo – i možda najviše stvar prestiža, gdje bi određena sitna naklada izašla na vinilu u ograničenom tiražu, samo za najveće fanove benda i zvuka ploče. Danas je stvar u mnogome drugačija i vinil je opet u modi!

Hir, hir, hir?

Iako se ispočetka smatralo da je riječ tek o prolaznom hiru ili čak da je u pitanju „statistička greška“, eksponencijalan porast prodaje ploča iz godine u godinu dovoljan je razlog da danas mnogi postavljaju tezu  da se ponovno događa mala tehnološka revolucija – samo je sada u pitanju nešto suprotno klasičnim revolucijama - ovo je revolucionarni povratak na staro, odnosno prava retromanija, koja je uejdno i veliki sociološki fenomen.

Nakon što je Amazon iza Božića objavio da je za blagdane prodavao jedan gramofon na minutu, postalo je jasno da se nešto zbilja događa i da postoji dovoljan broj ljudi koje ploče opet interesiraju.  Na kraju 2014. godine prodano je samo u Velikoj Britaniji oko 1,3 milijuna ploča, što je najbolji rezultat u zadnjih 20 godina, da bi u prošloj godini taj rezultat  bio udvostručen. Dotle, u SAD-u je u prvoj polovici prošle godine u ruke kupaca otišlo čak 9 milijuna vinilnih ploča, što je najbolji rezultat od 1990. naovamo! No, je li to dovoljno da kažemo da je pred nama čudnovata stvar – veliki povratak ploče? I što se zapravo krije iza svega?

Krenimo redom. Eksponencijalan rast prodaje ploča iz godine u godinu je činjenica, ali je činjenica i to da je taj rast krenuo s jako malenog broja prodanih primjeraka, jer su se vinilne ploče na prijelazu milenija prodavale u izuzetno malim nakladama. Rast prodaje vinila dio je tihe kampanje koja je išla od usta do usta zadnjih godina, najviše zahvaljujući društvenim mrežama i Youtubeu, gdje se vinilna ploča promovirala kao cool stvar. Na Youtubeu čak postoji i mnogobrojna „vinyl community“ gdje se putem vlogova komunicira, razmjenjuju mišljenja o albuma i hvali najnovijim nabavkama.

Vinil komunisti

Zajednicu su činili ispočetka ljudi koji nikada nisu odustali od ploče kao takve, ali se vremenom „cool slušanje glazbe“ proširilo i na one koji bi slučajno nabasali na neki video  - i zarazili se vinilom! Uskoro su stotine starih fanova, opet zaraženih virusom, ali i stotine i stotine mladih, koji su rođeni nakon CD revolucije i slabo pamte vinile, počeli obilaziti sajmove rabljene robe u potrazi za jeftinim vinilima, kojih ima na svakom buvljaku u Americi i Europi, pa čak i kod nas u Vrapčićima!

Nije trebalo proći dugo vremena da glazbena industrija, očajna zbog gubitka kontrole nad ogromnim tržištem, nakon popularizacije ilegalnog downloada, a samim tim i gubitka ogromnog novca od prodaje originalnih CD-ova namiriše novu zlatnu koku. Zašto, dakle, ne iskoristiti taj dio tržišta? Iako je priča o povratku vinilnih ploča donekle romantična bajka o povratku izvornim vrijednostima fizičkog formata koji proizvodi topao zvuk uz pomoć dijamantske igle vrteći se na gramofonu, trenutno se iza svega krije ona stara pohlepna glazbena industrija, koja je osjetila moment i ispravno računala da će nostalgičari (starija raja) i hipsteri (mlađa raja) progutati udicu!

Što se, zapravo, događa? S jedne strane imamo i dalje veliko tržište rabljenih vinilnih ploča, koje kao i prodaja novih ploča eksponencionalno raste – tu je sve više sajmova i sve više prodavača na Ebayu, ali se događa očekivan  fenomen da se cijena rabljene ploče višestruko povećala. I dok ste prije pet, šest godina na Ebayu mogli pronaći odlično očuvanu ploču po par dolara (po principu, samo je nosi!), danas prosječan naslov iz nekada velike naklade ne možete pronaći u veoma dobrom stanju ispod 10 dolara, a često cijene idu više od toga. Svi u tom novom krugu žele zaraditi i svi se rukovode onom da svaka roba, pa i po većoj cijeni, u ovom novom trenutku jednostavno mora imati kupca! Pojavili su se nakupci i preprodavači, a cijene rijetkih ploča su od uvijek visokih otišle u nebesa! Čak i kod nas, na Piku (danas OLX) mnogi prodavači u ovom trenutku traže neraealne cijene za neke rijetke domaće naslove, pa čak i za sasvim prosječne i nabavljive ploče.

Tata, da uljetim?

Gdje ima dima ima i vatre, pa su velike izdavačke kuće krenule s kampanjama reizdanja starih i uvijek traženih naslova na težem, 180 gramskom vinilu, te tako otimaju dio tržišta od preprodavača originalnih izdanja. Ukusno upakirani box setovi prodaju se po cijenama od 150 dolara i više, a pojedinačne ploče koštaju više od 20 dolara. U kampanje ponovne prodaje vinila uključeni su i izdavači glazbenog štiva, magazini i Internet portali, pa je miris i okus vinila opet „a must have“ za sve one koji u doba lako dostupnog downloada žele biti različiti od mase i izdvajati se kao ozbiljni štovatelji i kolekcionari glazbe, u odnosu na puke konzumente mp3-ica. Znate već kako funkcioniraju reklame u kojima vas uvjeravaju da se korištenjem određenog proizvoda imate razlikovati od drugih? E, to je danas vinilna ploča u odnosu na download i digitalu općenito!

I sve češće ćete čuti: „Vinil je cool, vinil je prirodan, vinil bolje zvuči od digitale, igla je zakon, gramofon je dodir s glazbom kakva je uvijek trebala biti, jedino pravo slušanje je u analognom zapisu…“  Ovo će vam kazati i oni koji su upali u žrvanj bjesomučnog downlodanja i nagomilavanja glazbe, pa su u svemu tome zaboravili glazbu i slušati. Ovo će vam reći i oni koji su u ponovnoj potrazi za izgubljenim smislom slušanja glazbe.

Iako sve izgleda bajkovito, činjenica je i da se putem nove mode zapravo izdavači uspijevaju ponovno nametnuti – i svoje back kataloge uspijevaju prodati po treći ili čak četvrti put širokom tržištu! Drugim riječima, ako se malo dublje zagrebe, dobivamo onu staru – u zanosu nam prodaju svašta, pa i muda pod bubrege!  Ali, ovo je tek početak naše priče o vinilu, u narednom nastavku dat ćemo naš pogled na vječnu glaznbenu  dilemu ili onaj većini najčešći argument ZA po pitanju vinilne ploče – zvuči li ploča zbilja bolje od CD-a? Također ćemo kazati nešto više o kulturi vinila ili onome što pod time neki žele predstaviti.