Vlak kojem se nigdje ne žuri, a lokalci mu tepaju da je ''vlak igračka''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koja vam je asocijacija na nevjerojatno spori vlak? Ne, ovo nije domaća priča – riječ je najsporijem vlaku u Indiji. No, nitko u toj zemlji ne koristi planinski vlak Nilgiri da bi stigao od točke A do točke B, nego iz čistog užitka vožnje.

Teško je odlijepiti pogled kroz prozor "plave planine", što u prijevodu znači njegov naziv, prema plavičastoj nijansi koju sunce baca na brežuljke. No lokalci mu tepaju da je "vlak igračka", a vjerojatno ne postoji željeznica koja tako vjerno slijedi dobru staru izreku da nije poanta u stizanju na odredište – nego užitku putovanja.

Obitelji koje gužvaju glave na prozorima kako im ništa ne bi promaknulo, uzbuđeno pljeskanje i vika kada vlak uđe u mračne tunele te poneki "oooo" i "aaaa" nakon što se se priroda otkrije u punoj ljepoti iskustvo je za pamćenje. I doista, Nilgiri je poput vožnje zabavnim parkom kroz 16 tunela, 250 mostova i 208 serpentina planinama Sahyādrim, odnosno "Dobronamjernim planinama". To indijsko gorje koje se proteže od sjevera prema jugu duž zapadnog ruba visoravni Dekan u zapadnom dijelu zemlje zbog iznimnih ljepota i vrijednosti zaštitio je UNESCO, piše Punkufer.

Sahyādri planine nastale su prije 150 milijuna godina i imaju jedinstvene geomorfološke karakteristike, a jednako je jedinstven i vlak koji njima prolazi jer putuje brzinom od oko 10 kilometara na sat. Rutu Mettupalayam-Ooty od 46 kilometara prolazi za otprilike pet sati. Vožnja prvom klasom košta oko 6,5 eura, a odlučite li se za manje luksuznu varijantu, bez jastučića na sjedalima, platit ćete upola manje.

Na putu ćete vidjeti Ooty, jednu od najstarijih planinskih željezničkih postaja u Indiji koja potječe još iz doba kada su se bogati Britanci ljeti skrivali od nesnosnih vrućina i zagušljivih ulica i odlazili na više nadmorske visine. Danas je Ooty prenapučen gradić s ostacima kolonijalizma koji se gubi u urbanom kaosu. Osim gradova, putnici vide i plantaže čaja s radnicima nagnutima nad lišćem, vodopade koje stvaraju monsuni, te ako imaju sreće i pokojeg bizona ili slona u šikari.

Na stanicama koje se izmjenjuju ljudi silaze kako bi prošetali i protegnuli noge ili fotografirali dolijevanje vode u parnu lokomotivu. Sažvakali pokoji ljuti popečak i utažili žeđ vrućim čajem te nakon toga odspavali u ljuljajućem vlaku kojem se nigdje ne žuri.