orgazam kože
Zašto glazba izazove trnce
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Veliko glazbeno ili filmsko djelo, kontakt s bliskom osobom ili pak puki osjećaj ugode većinu ljudi dovodi do pojave trnaca.
Znanstvenici ga nazivaju i 'orgazmom kože', a nedavno istraživanje s Eastern Washington Universitya pokušalo je objasniti taj fenomen koji zahvaća dvije trećine populacije.
Uzbuđenje uslijeđeno smirenjem seže od naših dalekih dlakavijih predaka koji su dlaku koristili kako bi se zaštitili od hladnoće ili topline. Naravno, i mi se danas naježimo kod temperaturnih obrata i ugodnog povjetarca.
Istraživanjem se želi shvatiti zašto neki ljudi dožive trnce, a manji dio ne i je li nekim dijelom to povezano s individualnošću. Sudionici projekta morali su poslušati dijelove dva klasična i tri moderna djela.
Primjeri djela su prve dvije minute i 11 sekundi J. S. Bachova "St. John's Passion: Part 1 – Herr, Unser Herrscher", dvije minute i 18 sekundi Chopinova "Piano Concerto No. 1: II", 53 sekunde "Making Love Our of Nothing At All" rock dueta Air Supply, prve tri minute i 21 sekundu "Mythodea: Movement 6" grčkog skladatelja elektronske glazbe Vangelisa i dvije minute "Oogway Ascends" Hansa Zimmera.
Kada bi osjetili trnce, pritisnuli bi gumb na uređaju koji je svojevrsni vremenski dnevnik. Time se po prvi put skupio taj tip podataka o slušanju i moglo se zaključiti o čemu je točno riječ.
Ljudi koji utonu u glazbu i povežu se s njom češće dožive trnce pokazalo je istraživanje. S druge strane, sudionici koji nisu obraćali veliku pozornost na djela ili ih glazba nije preplavila, u mnogo manjem broju dožive, popularno nazvane, orgazme kože.
Rezultati ovog istraživanja također pokazuju da slušatelji koji su iskusili trnce postižu visoku razinu svojstva individualnosti nazvanog 'otvorenost prema iskustvu'.
Točnije, takvi ljudi imaju neuobičajeno aktivnu maštu, više cijene ljepotu i prirodu, tragaju za novim iskustvima, često se upuštaju u duboka razmišljanja o svojim osjećajima i vole raznovrsnost u životu.