Ne može saksija zamijeniti stablo
U ljetnim mjesecima Centar II i Centar III najužareniji mostarski kvartovi
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prije rata u gradu Mostaru postojala je obveza da se pri formiranju novog stambenog objekta zasadi i prateće zelenilo kao sastavni dio cijelog prostora, govori za Bljesak.info Bojan Spasojević magistar poljoprivrede i pejzažne arhitekture. Danas toga, nažalost, više nema, niti se uopće spominje.
''Vi danas cijelu parcelu možete iskoristiti za gradnju stambenog objekta. Bez ikakvog problema možete ju pokriti betonom da ne zasadite niti jedno stablo. To u svijetu nigdje nije dopustivo'', objašnjava.
Samo sječa
Korist od zelenih površina u urbanim sredinama je višestruka. Od toga da one luče fitozine, komponente koje pozitivno djeluju na okolinu, vrše dezinfekciju okoline, pročišćuju je. Biljke su i stabilizatori tla, sprečavaju buku i ono najvažnije snižavaju temperaturu zraka u ljetnim razdobljima.
Potreba za betonizacijom u Mostaru zadnjih godina postaje veća nego za kisikom. Od vjetra koji svakim nevremenom uništi velik broj stabala, objašnjava Spasojević, gori su zahtjevi građana za njihovom sječom.
''Mi konstantno imamo zahtjeve za sječom stabala da je to strašno, a toliko malo zelenih površina u gradu imamo. U želji za parking mjestom građani vrše pritisak i podnose zahtjeve za sječu stabla opravdavajući se da će stablo pasti i nanijeti štetu'', govori.
Srozani stanadardi
Koju biljnu vrstu gdje zasaditi prije rata se stručno nadziralo. Standardi koji su bili propisani za gradnju objekata u bivšoj Jugoslaviji, kao i propisi održavanja zelenih površina, u jednom aspektu bili su prepisani čak iz švicarskih standarda. Nakon rata, svi ti standardi u gradu Mostaru srozani su munjevitom brzinom.
''Nestručna i neplanska sadnja stabala u gradu započela je odmah iza rata i to sadnjom breza, drveća namijenjenog za preživljavanje na visinama iznad 600 metara nadmorske visine i više. Od pet stotina breza, koje su tada posađene, možda ih je ostalo pet do šest. One ne podnose ove klimatske uvjete. Ne možete biljku iz pete klimatske zone zasaditi u devetu i očekivati da se ona primi'', objašnjava.
Saksija nije rješenje
Prema preporukama svjetske zdravstvene organizacije, za povoljne životne uvjete u urbanim sredinama potrebno je 9 do 12 četvornih metara zelene površine po stanovniku.
''Mi u Mostaru'', objašnjava Spasojević, ''ako uzmemo u obzir park šumu u gradu, odnosno zeleni pojas od naselja Bijeli brijeg, preko Trimuše i Biskupije, imamo poražavajućih 0,8 četvornih metara zelenih površina po stanovniku''.
Kada uzmete u obzir te male zelene površine po stanovniku, pa tome pridodate utjecaj asfaltnih i betonskih površina sve to doprinosi dodatnom zagrijavanju.
''Ne možete očekivati da na balkonu zasadite biljku u saksiju i riješite problem. Potrebno je plansko zelenilo i visoka stabla koja će sprječavati zagrijavanje'', govori.
Jedni od najboljih, odnosno najgorih, primjera betonizacije posljednjih godina u gradu Mostaru su naselja Centar II i Centar III koja, govori Spasojević, nikada nisu dobili zelene površine koje zaslužuju. A ono što je zasađeno lagano nestaje pod udarima vjetra i izgradnjom parkinga i drugih betonskih objekata.
''Zbog nedostatka zelenih površina u ovim dijelovima grada zagrijanost u ljetnim mjesecima je najveća. Efektivna, odnosno stvarna, temperatura u Centru II i Centru III u tom razdoblju iznosi više od 50 stupnjeva Celzijusa. Takvi podaci su zastrašujuči.'', objašnjava.
Šljunak umjesto travnjaka
Temperaturna razlika u ljetnim razdobljima između ovih dijelovi grada s djelovima u kojima su zastupljene zelene površine, poput Rondoa, je ogromna. Spasojević upozorava da je zbog nedostataka zelenih površina u ljetnim razdobljima temperatura u ovim dijelovima grada, za razliku od drugih, veća za 7 do 9 stupnjeva Celzijusa.
''Poražavajuća je činjenica da ova naselja, ne da nemaju stabla, nego više nemaju ni travnjake oko zgrada koji donekle mogu rashladiti prostor. Pred ulazima u zgrade zasut je šljunak što samo pogoršava ionako loše stanje'', govori Spasojević za Bljesak.info.
Da bi Mostar postigao pravilan efekt rashlađivanja potrebno mu je, ni viši ni manje, nego milijun stabala. Ali gdje to zasaditi? - pita se Spasojević objašnjavajući kako smo svjedoci stalne betonizacije novim parking mjestima i stambenim objektima koji, bez planskog zelenila, postaju samo paneli za prikupljanje toplinske energije.
Da bi bilo ugodno živjeti u gradu treba nam ipak nešto veliko i zeleno. Kranje je vrijeme da shvatimo da saksija na balkonu ne može zamijeniti stablo.
