Zbog čega milijuni Japanaca ne izlaze iz kuće?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Više od pola milijuna Japanaca, a prema nekim procjenama čak i dva milijuna stanovnika te zemlje, pati od neobičnog poremećaja usred kojeg mjesecima, pa čak i godinama ne mogu napustiti svoje domove.

Takahiro Kato, profesor neuropsihijatrije na Kjushu sveučilištu u Fukuoku, počeo je sa radom na velikoj studiji koja bi trebalo objasniti nesvakidašnji poremećaj od kojeg obolijeva sve veći broj Japanaca.

Riječ je o specifičnom poremećaju ponašanja poznatom pod nazivom hikikomori, koji je zabilježen kod ljudi širom svijta, ali je upadljivo prisutan kod mladih ljudi u Japanu.

Ovaj prilično ekstreman oblik socijalne fobije najčešće pogađa Japance, nešto rijeđe Japanke, a učestale pojave hikikomorija u Japanu su zabilježene početkom devedesetih godina XX stoljeća.

“Ukoliko pitate ljude u Japanu za hikikomori, skoro je sasvim izvjesno da će vam reći: ‘Znam nekoga ima tu bolest’”, objašnjavao je svojevremeno japanski psiholog Nikolas Tadžan u razgovoru za “Japan Times”.

Prema važećim statistikama hikikomori je jedan od najučestalijih oboljenja u Japanu, ali još uvijek nije sasvim poznato kako hikikomori nastaje i je li u pitanju poremećaj nastao mentalnim disfunkcijama, piše WSJ.

Iako je dugo ignoriralo ovaj poremećaj, japansko Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja 2003. godine usvojilo je službenu definiciju hikikomorija: “Izbjegavanje sudjelovanja u društvu, uključujući i Izbjegavanje škole, obaveznog obrazovanja, sudjelovanja u radu kao radna snaga na redovnim i honorarnim poslova i Izbjegavanje druženja sa drugim osobama van kuće; ili generalno gledano neprekidni boravak u svojoj kući u trajanju od šest mjeseci ili više, uz neprekidnu brigu obitelji o njima.”

Liječenje hikikomorija je teško, jer pacijenti često ne uzimaju poremećaj kao ozbiljan problem. Postojanje centara za liječenje hikikomorija obavezno je u većim bolnicama, ali ih mali broj Japanaca zaista posjećuje. Čak i oni koji se odluče da potraže stručnu pomoć uglavnom dobijaju savjete i tretmane za koje se još uvijek ne zna koliko su zaista učinkoviti.