Znaju li građani koliko ih koštaju državni vrtići?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Centar za poslovnu afirmaciju („CPA“) uradio je i kompletnu analizu subvencioniranja javnih predškolskih ustanova u FBIH.

Prema ovim istraživanjima 76 posto općina u FBiH nudi javne usluge predškolskog odgoja i obrazovanja, dok se 24 posto općina oslanja isključivo na privatni sektor za usluge ove vrste.

Bitno je napomenuti da je na području FBiH, prosječna subvencija po vrtiću za razmatrano razdoblje od tri godine iznosi minimalno 422.427,40 KM, a kako tvrde iz ''CPA'' čak 14 općina plaća preko 200 KM mjesečne subvencije po djetetu koje boravi u njihovom vrtiću.

''Od 60 općina za koje smo našli podatke o postojanju državnih vrtića, njih pet plaća manje od 50 KM mjesečne subvencije po djetetu. Četiri općine plaćaju između 50 – 100 KM, 14 općina plaća između 100 – 150 KM, 18 općina plaća između 150 – 200 KM, a čak 14 općina plaća preko 200 KM mjesečne subvencije po djetetu koje boravi u njihovim vrtićima. Za pet općina nismo mogli naći podatke o subvencioniranju vrtića. Na području FBiH, prosječna subvencija po vrtiću za razmatrano razdoblje od 3 godine iznosi minimalno 422.427,40 KM'', kazali su iz CPA.
U izdavanju na državne vrtiće prednjači Unsko-sanska županija koja u svim općinama po jednom djetetu daje subvencije u iznosu višem od 30 posto prosječne neto plaće općina županije.

Kada je u pitanju procjena kvaliteta rada ovih ustanova objektivna mjerila kvalitativnog uspjeha rad ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja nisu implementirana, tako da se trenutno za procjenu kvaliteta rada predškolskih ustanova može osloniti samo na subjektivno ocjenjivanje od stran roditelja.

Kroz istraživanje je zaključeno da informacije koje su potrebne za donošenje ispravne ocjene usluge državnih vrtića u većini slučajeva ne stoje na raspolaganju građanima. Jedan od dva moguća načina da se dođe do informacija je direktna dostava upita na adrese vrtića, koji međutim često ostaje neodgovoren.

Drugi način dolaska do informacija je putem sustava informiranja samih općina, tj. županija. Problem s ovim drugim načinom je taj da je veoma zahtjevan.

Sjednice skupština se moraju pretraživati jedna po jedna, uz mnogobrojna dokumenta, što opet predstavlja teret na resurse stranaka koje su zainteresirane za informacije ove vrste. Također je čest slučaj da se iznosi predstavljaju u zbirnom formatu, tj. pod zajedničkim računom za subvencije svim javnim poduzećima.

Podsjetimo, u istraživanju iz 2015. godine identificirane su usluge koje se nude u javnim i privatnim vrtićima grada Zenice, ispitano je zadovoljstvo roditelja tim uslugama, te su ispitane razlike u zadovoljstvu uslugama vrtića između roditelja čija djeca pohađaju javni vrtić i roditelja djece koju idu u privatni vrtić.

Rezultati istraživanja su pokazali da su roditelji djece koja idu u privatni vrtić marginalno zadovoljniji uslugom, a da su u isto vrijeme usluge javne ustanove skoro duplo skuplje.