Znanstvenici odgonetnuli tajnu nastanka mirisa kiše

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prisustvovali već ili ne ovakvom razgovoru, on bi u svakom slučaju bio vrlo logičan. "Miriši na kišu", kaže prvi tijekom šetnje parkom. "Nemoguće. Kiša nema miris, to je obična voda, a voda nema miris", uzvraća mu drugi. "Kako bilo, ipak miriši na kišu", opet će prvi. 

Miris kiše od 1964. i objave istraživanja u časopisu Nature ima čak i svoje ime – "petrichor". 52 godine poslije skupina istraživača s MIT-a objasnila je u časopisu Nature i kako točno nastaje miris kiše, čak i zašto se uopće događa da kiša nema uvijek isti miris, odnosno da je nekad miris snažniji, nekad pak slabiji, piše Express.hr.

Petrichor je kombinacija nekoliko mirisa, od kojih su tri dominantna; alkohol geozmin koji nastaje djelovanjem bakterija u tlu i daje mu karakterističan miris, žuto ulje koje proizvode biljke i ozon, čija molekula sadrži tri atoma kisika, a nastaje kao posljedica snažnih električnih pražnjenja munja u atmosferi. Točan način kako petrichor nastaje, znanstvenici su odgonetnuli promatrajući 250 puta usporene snimke kapljica koje su puštali da padaju na 28 različitih vrsta tla. U trenutku kad kapljica vode udari o tlo i nastane sićušna lokvica, uslijed udara u njoj nastaju ljudskom oku nevidljivi mjehurići zraka. U te mjehuriće se potom nakupljaju mikronske čestice s tla oslobođene udarom kapi kiše o tlo. Tako nastaje petrichor.

Ali, da bi ga se moglo i namirisati, mjehurići iz lokvice moraju isplutati do površine i rasprsnuti se kako bi se miris oslobodio i kako bi ga potom vjetar, lahor, oluja, što li već, raznio uokolo. Na isti način funkcionira i svako piće s mjehurićima, od pjenušca do bezalkoholnih gaziranih pića. Intenzitet mirisa kiše ovisi o tri faktora; o poroznosti tla, njegovoj vlažnosti i silini udara kapi kiše o tlo. Što je tlo suše, pri udaru kapi kiše oslobodit će se više čestica. Udari li kap kiše o poroznije tlo, veća je mogućnost nastanka mjehurića koji nakupljaju oslobođene čestice, što također pridonosi intenzitetu mirisa kiše.

Pomalo neočekivano, ispalo je da najslabiji miris kiše nastaje kod najsilovitijih udara kapi o tlo. Prvo zato što se takva kap puno brže upije, a i siloviti udari kapi obično znače pljusak, dakle i brzo nakupljanje sloja vode na tlu. Pa ako kap udari u već nakupljenu vodu, čestice zbog kojih dolazi do mirisa kiše, uopće se ne oslobađaju. Razlog istraživanja znanstvenika s MIT-a, ako je tko pomislio, nije bilo tek da si ubiju višak vremena, nego kao posljedica istraživanja prisutnosti čestica u zraku, odnosno zagađenja zraka koji udišemo.