Znanstvenici: "Ove tri stvari rješavaju smrad iz usta"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvi dojam ostavlja se samo jednom. Prvi dojam je najbitniji. I rijetko što je gore nego kad na prvi spoj osoba dođe s odvratnim smradom češnjaka iz usta. Svi mi volimo ponekad "zabrazditi" s češnjakom u svim njegovim sjajnim oblicima. Svi znamo i da je dobar za zdravlje, ali isto tako znamo da je rijetko viđen promašaj pozdraviti javnost smradom iz usta.

Upravo za takve slučajeve znanstvenici su pronašli pravo rješenje.

Sirova metvica, jabuke ili zelena salata savršeno su oružje u borbi protiv zadaha češnjaka.

Te tri namirnice sadrže specifične enzime i antioksidanse koji suzbijaju kemijske reakcije što proizvode karakterističan smrad češnjaka. Kako to kaže John Coupland iz Instituta za prehrambene tehnologije: "Aroma hrane ne skriva aromu češnjaka. Prava kemija je zaslužna za smanjenje smrada iz usta".

Žvakanje češnjaka istovremeno pokreće kemijsku reakciju koja dovodi do promjene tvari aliina u allicin što je naziv za plin karaktersitičnog mirisa po češnjaku. Zatim, stvara se još nekoliko kemikalija također karakterističnog mirisa po češnjaku. Sheryl Barringer sa sveučilišta u Ohiju provela je istraživanja u potrazi za kemijskim spojevima koji bi uništavali sve te kemikalije s mirisom po češnjaku. Okrenula se enzimima i antioksidansima pod zajedničkim imenom fenoli u jabukama sorte fuji, iceberg salati, listovima paprene metvice i zelenom čaju, piše Ozy.

Tim istraživača pronašao je naivnog ispitanika koji je žvakao tri režnja češnjaka točno 25 sekundi i nakon toga je samo popio čašu vode. Kroz sat vremena nakon toga ispitanik je puhao u spravu koja mjeri razine spojeva s mirisom češnjaka u njegovom dahu. Tako su dobili mjerili razine arome češnjaka prije intervencije.

Nakon toga su ispitaniku davali isti test, ali umjesto vode upotrijebili su sirove i zagrijane jabuke, jabučni sok, sok od metvice, sirovu i zagrijanu salate, sirovu metvicu te zeleni čaj. Bilježili su koncentracije četiri kemikalije s najintenzivnijim mirisom češnjaka. Sirova metvica dovela je do najznačajnijeg smanjenja, ali sirove jabuke i salata također su značajno smanjile mirisi češnjaka. Sok metvice i jabuke također je smanjio razinu aromatičnih kemikalija, ali dosta manje nego sirove verzije istih namirnica. Namirnice zagrijane u mikrovalnoj imale su najslabiji učinak, a zeleni čaj nije imao nikakav učinak na smanjenje koncentracije aromatičnih kemikalija.

Barringer kaže da fenoli u tim namirnicama vjerojatno utječu na kemikalije s mirisom češnjaka i mijenjaju ih tako da to više nisu iste kemikalije. To dovodi do gotovo potpunog nestanka mirisa češnjaka. Pretpostavlja se i da snaga antioksidanskih reakcija raznih fenola može utjecati na neugodan zadah. U posebnom laboratorijskom eksperimentu, Barringer je otkrila da ružmarinska kiselina ima najveći utjecaj na češnjak, a najviše takve kiseline sadrži upravo sirova metvica.

Međutim, Coupland kaže da postoji realna mogućnost da ljudski mozak ne bi mogao registrirati razliku u razini smrada iz nečijih usta. Najbitniji savjet je da, ako se već odlučite na žvakanje metvice, da je to najbolje uraditi odmah nakon obroka. Sama Barringer kaže da ona ne bi čekala sat vremena. Drugi put kad malo pretjerate s češnjakom, najbolje vam je da naručite mojito sebi i osobi s druge strane stola. Metvica će smanjiti zadah, a alkohol će pomoći u podizanju raspoloženja pa ni ostaci zadaha neće previše smetati.