Legenda koju vrijedi znati
Znate li kako je svibanj dobio ime?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Došao nam je svibanj, mnogima najljepši mjesec u godini. Sunce polako probija kroz rascvjetale krošnje i sve više vremena provodimo vani. Uživamo u toplini i pozitivnoj energiji koje donosi ljepše vrijeme.
Jeste li ikada čuli za filipovčak, rožnjak ili sviben? Radi se o povijesnim imenima za svibanj, mnogima najdraži mjesec u godini.
Najljepši u godini
Svibanjski dani su ugodni i topli, a noći dovoljno hladne da se lijepo naspavamo. Ovo je mjesec kad napokon uspijevamo uskladiti odmor i obaveze. Već smo polako zaboravili kako je dan trajao kratko tijekom zimskim mjeseci pa nam sreću stvaraju zrake sunce u kojima možemo uživati duže nego do sada, piše Zadovoljna.hr.
Jeste li se ikad zapitali kako je najljepši mjesec u godini dobio ime?
Pročitajte još
U hrvatskom jeziku, svibanj je dobio ime po biljci koja se zove svib. Bijeli cvjetovi sviba cvjetaju upravo u svibnju.
Svib raste na toplim, sunčanim i polusjenovitim staništima. Za uzgoj sviba trebat će vam vrt sa pjeskovitom i glinastom zemljom. Svib inače možemo pronaći na rubnim dijelovima šuma i sastavni je dio brojnih šikara. Stručnjaci za uređenje vrtova savjetuju da ove sezone vrt uredite u „divljem“ stilu pa je ovo savršena biljka za stvaranje modernog, „neurednog“ dojma. Svib je poseban i po neugodnom mirisu koji možemo osjetiti čim se pojave bijeli cvjetovi.
Ako odlučite posaditi svib, najbolje ga je uklopiti u živicu kojoj će dati svježinu i eleganciju. Svib je zahtjevna biljka koja traži puno brige, zalijevanja i obrezivanja, ali ako uložite malo truda, izrast će biljka koja će vaš vrt krasiti tijekom cijele godine.
Legenda
Mnogi grančice sviba zbog izdržljivosti koriste za izradu vijenaca za vrata te improviziranih božićnih drvaca.
Svib pripada rodu Cornus koji se sastoji od pedesetak vrsta listopadnog sitnijeg drveća ili krupnijeg grmlja. Najpoznatija je vrsta roda Cornusa, a raste u obliku grma koji može doseći velikih pet metara.
Grane su tanke i duguljaste, a tijekom zime poprime prekrasnu, crvenu boju. Cvjetovi su bijeli i razvijaju se u malene crne bobice, poznate kao "dogberries". U Hrvatskoj možemo pronaći primjerke starije od 30 godina.
U engleskom govornom područja, ova biljka se naziva dogwood i sa sobom nosi zanimljivu legendu. Naime, prema priči koja je vrlo raširena u Sjevernoj Americi, dogwood se koristio za Kristovo raspeće.
Prema legendi, za vrijeme Isusova života, ovo drvo je bilo veliko i snažno poput starih hrastova pa je zbog svoje moći i izdržljivosti izabrano za Isusovo raspeće. Legenda dalje govori da je stablo bilo jako potreseno što mora služiti ovoj svrsi. Isus je primijetio bol koju je biljka osjetila pa je odlučio da više nikad neće narasti toliko čvrsta i velika. Rekao je da će od sada svib biti tanko, vitko i savitljivo drvo, s cvijetom u formi križa, koji ima dvije duge i dvije kratke latice.
Legendu na stranu, svib je prekrasna i korisna biljka koje se može koristiti za dekoraciju prostora, ali i u hortikulturne svrhe. Za dekoraciju se najčešće koristi cvjetni drijen, a svibovina se, zbog svoje žilavosti, koristi za izradu čvrstih drvenih predmeta, kao što su štapovi za hodanje.
