Što je što..

Znate li koja je razlika između ljubavi i opsesije?

Opsjednut čovjek je u stvari individua koja si nije sposobna priznati realnost te je uvjerena da će s vremenom “pobijediti”.
Lifestyle / Flash | 21. 03. 2024. u 08:00 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ljubav je osjećaj koji je usmjeren prema drugoj osobi dok opsesija predstavlja, što je možda teško za povjerovati, fokusiranost na samog sebe. Kada iskreno i istinski volimo tada poštujemo osobu prema kojoj gajimo taj osjećaj te cijenimo želje i karakter po kojima se ta osoba razlikuje od nas, piše She.hr

Što je ‘zdrava zaljubljenost’?

Kod zdrave zaljubljenosti, kada druga strana ne uzvraća istom mjerom, postajemo tužni i osamljeni, no nakon nekog vremena ponovo oživimo. Kada tu osobu još uvijek volimo, a više nismo s njom, eventualno dođe do trenutka kada je moramo preboljeti i tad činimo stvari kako bi sve zaboravili i posvetili se sebi samima.

Potreba našega partnera ili naša potreba?

Ljubav je usmjerena na potrebe našeg partnera ili simpatije. U slučaju opsjednutosti prevladava koncentriranost na vlastite želje i potrebe koje imamo i koje pod svaku cijenu želimo zadovoljiti. To je patološka želja posjedovanja druge osobe koju vidimo kao trofej, predmet…

Opsesija se može usporediti s osjećajima koje imaju djeca kada ne dobivaju ono što žele – rade sve kako bi na kraju to nešto i dobili. Tako i osoba koja je opsjednuta pokušava objekt svoje požude prisiliti da uzvraća iste ili još intenzivnije emocije.

Opsjednut čovjek je u stvari individua koja si nije sposobna priznati realnost te je uvjerena da će s vremenom “pobijediti”. Opsesivna zaljubljenost je kao bolest i poremećaj te zahtjeva stručnu pomoć jer s vremenom čak može postati i ugrožavajući za drugu stranu.

Opsesivni ljudi često ulaze u romantične odnose s ljudima za koje procjene kako ih je potrebno “spašavati”. Gaje velik strah od napuštanja i teško donose odluke bez vanjskog odobravanja. Takvim ponašanjem nastoje ublažiti vlastitu anksioznost, ujedno težeći da ljude oko sebe učine sretnima – čak i kada su sami nesretni.

S druge strane, u ljubavnim odnosima može doći do situacija u kojima se jedan od partnera boji samoće i odbacivanja te trpi štošta kako bi sačuvao tu vezu.

Faze opsesivnog ponašanja

O opsesivnosti i opsjednutosti pisao je John D. Moore, koji u svojoj knjizi „Confusing Love with Obsession” tumači četiri faze ljubavne opsesije.

Prva faza  je atrakcija u kojoj osoba primjećuje potencijalnog partnera koji zatim postaje objekt opsjednutosti. To se događa vrlo brzo i već u početku opsjednuta individua zamišlja romantičnu ljubav i sve planira u detalje.

Uočava fizički izgled i ne percipira znakove koji možda ukazuju da druga strana ne želi imati veze s njom; slijepo sluša svoju opsesiju.

Druga faza je posesivnost – osoba se sve više brine zbog ljudi koji se nalaze u blizini njenog „objekta” te postaje izuzetno ljubomorna.

U trećoj fazi dolazi do praćenja i nadgledanja druge osobe: promatra i prati život druge jedinke u svim aspektima te se pokušava nametnuti po svaku cijenu.

U zadnjoj fazi se osoba osjeća krivom, nezadovoljna je, gubi samosvijest, često se prepušta drogama, alkoholu, u ekstremnim slučajevima čini ili pokušava izvesti suicid. Često ima potrebu osvetiti se i ljuta je na “predmet” vlastite žudnje, ali i negira da je takav osjećaj uopće postojao.

Znakovi koji ukazuju na opsesivno ponašanje

Kako znati jeste li u vezi s nekim tko je opsjednut vama? Ili ste možda vi onaj koji je opsjednut?

Onaj tko vas želi na silu mijenjati, naročito vaše oblačenje, mišljenje i stavove zapravo vas i ne voli. Ljudi koji su previše ljubomorni i ne dopuštaju vam druženje s prijateljima, rodbinom, roditeljima posesivno vas žele za sebe.

Ako se u javnosti prema vama ponaša kao prema trofeju, to također nije dobar znak.

Ako ta osoba želi stalno biti s vama, kada odete na kavu ili posao stalno vas naziva i provjerava, gleda i prekopava po vašim osobnim stvarima telefonu, kompjuteru itd., tada vjerojatno imate posla s osobom koja je opsesivna.

Kako dolazi do ovisnosti

Ovisnost o drugoj osobi ne nastaje “danas”. Njeno podrijetlo je emocionalna prošlost osobe, posebice u odnosu s roditeljima tijekom djetinjstva.

Poremećaj u obitelji nastaje kada roditelji ne mogu zadovoljiti potrebe svoje djece na prihvatljiv način tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Razlog tome mogu biti alkoholizam i slične ovisnosti, duševne bolesti, tjelesne bolesti, siromaštvo, gubitak ili pak nasilje u obitelji.

Ako se dijete osjećalo nevoljenim, u odrasloj će dobi često nalaziti partnere o kojima će ovisiti u psihičkom ili fizičkom smislu.

Takve osobe brzo nauče zanemariti svoje osjećaje i potrebe jer se osjećaju nemoćnima i nesposobnima da promijene okolnosti u kojima se nalaze ili još i gore – zbog toga što su naučili da će ih se kazniti zbog izražavanja svojih osjećaja i potreba.

U konačnici se nauče odvojiti od svojih osjećaja i potreba te umjesto njih razviju obrambenu strategiju nastojanja da kontroliraju druge kako bi se osjećali sigurno i kako bi realizirali ljubav i prihvaćanje za kojima žude.

Djeca iz disfunkcionalnih obitelji vjeruju da su baš ona odgovorna za probleme drugih, osobito svojih roditelja. Rezultat toga je niska razina samopoštovanja i vjerovanje da su nesposobni ili nezaslužni osjećaja ljubavi.

Drugim riječima, probleme svojih roditelja doživljavaju kao svoje. Razvijaju nerealna očekivanja o tome što jest, a što nije njihova odgovornost te što mogu, a što ne mogu kontrolirati u odnosima.

U svakom slučaju, takvim osobama je potrebna stručna pomoć.
Kopirati
Drag cursor here to close