Zoran Mijić spasio osam ljudskih života

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zoran Mijić Mrmi (39), golman Nogometnog kluba Borac iz Kozarske Dubice spasio je osam ljudskih života za što je dobio na desetine nagrada i priznanja, ali situacije u kojima je spašavao živote ne može da zaboravi. Ponosan je jer je za svoja humana djela dobio zahvalnice od Srpske pravoslavne i Katoličke crkve, kao i Islamske zajednice.

"To je počelo 1996. godine u Banja Luci, na utakmici BSK-a iz Banja Luka i Borca iz Kozarske Dubice. Došlo je do sudara dvaju igrača, kada je jedan ostao na zemlji", ispričao je Mijić ekipi agencije Anadolije koja ga je posjetila u obiteljskoj kući u Kozarskoj Dubici.

Ispričao je da su se svi razbježali, a da je pomogao liječniku koji sam nije mogao spasiti ozlijeđenog igrača.

"To su bile stvarno katastrofalne scene", kaže Mijić.

Ostalih sedam slučajeva dogodilo se u protekle dvije godine. Mijić nikada neće zaboraviti ni utakmicu s Rudarom iz Prijedora.

"Spasio sam Nemanju Marića. Isto sudar, katastrofalan, gdje je momak ostao ležati sav krvav. Liječnik Rudara je pokušao sve što je mogao, međutim nije se susretao sa slučajem gušenja. On digao ruke svi su ostali u nevjerici, počeli plakati. Onda sam ušao i rekao pokušat ću nešto što otprilike znam napraviti. Izvadio sam mu jezik uz grkljana, iz drugog pokušaja. On me izujedao po rukama i dan danas imam tragove njegovih zuba po rukama, ali sam uspio osloboditi dišne puteve", ispričao je Zoran Mijić.

Marić je zbrinut u bolnici u Prijedoru, a i danas s obitelji slavi 8. ožujak, Mijićev rođendan i dan kada mu je spašen život.

"Jako mi je teško kad ga vidim, poslije onih scena, ali živ je zdrav je, to je najvažnije", kazao je Mijić.

Još jedan slučaj dogodio se na stadionu, na utakmici Mijićevog i kluba iz Modriče. gdje je jedan igrač zadobio udarac u glavu i nastavio igrati, ali se počeo ljuljati.

"Kada sam vidio da mu ide krv iz uha, zaustavio sam utakmicu", ispričao je Mijić i objasnio da je ozlijeđenog igrača odvezao u Prijedor u bolnicu.

Osim toga, spasio je djevojčicu ozlijeđenu u prometnoj nesreći u blizini njegove kuće. I tada je ostao dovoljno pribran da joj oslobodi disajne puteve i zbrine do dolaska hitne pomoći.

Spasio je i djevojčicu, Medinu Škorić, koja je, kada je imala pet godina, odlutala na Badnju večer. Bila je slabo obučena i nije znala reći kako joj se zovu roditelji. Ponavljala je Bužim pa joj je Mijić uspio pronaći roditelje.

"Kada sam otišao kući i doveo dijete u pratnji policije, to je toliko veselje zavladalo da je to nešto neopisivo", ispričao je Mijić i dodao da tko zna što bi se dogodilo da se duže zadržala na siječanjskoj hladnoći.

Iz Dubice je sa suigračima putovao u Kostajnicu i primijetio je pored puta kacigu, a, iako je prošao, nakon nekoliko metara shvatio je da mora stati.

"Suigrači su rekli zašto bi stajali pa sam im objasnio da sam ugledao kacigu i da mora da se nešto dogodilo. Počeli su govoriti: 'Nisi valjda toliki baksuz'. Međutim, stali smo i počeli da tražimo pored puta. Na 20 metara u nekom šiblju našli smo motor, momak sav polomljen, zovnuli smo policiju, hitnu, uspjeli smo ga iznijeti na cestu. Momak je bio 35 dana u komi, ali je preživio, hvala Bogu, i dan-danas je ovdje s nama", rekao je Mijić.

Prilikom putovanja u Mostar, Zoran Mijić je u mjestu Šujice kod Tomislavgrada spasio djevojku teško ozlijeđenu u prometnoj nesreći.

"Nigdje nikog. Pretiče nas auto, u žurbi su bile dvije djevojke. Kako je brdo, iz sporednog puta izlazi auto, gledamo kako djevojke kroz šajbu idu. Stajemo, nigdje nikog", prisjetio se Mijić.

Jedan od djevojaka bila je teško ozlijeđena, a Mijić joj je pružio prvu pomoć. Kasnije je čuo da je bila u bolnici i da se oporavila.

Posljednji slučaj dogodio se uoči Nove godine. Mijić je otišao do prodavnice i, izlazeći, čuo je strahovitu škripu.

"Udarac u auto; gledam to svojim očima. Čovjek išao brzo, žurio se. Žena mu je bila u bolnici. Odbija se od kuću, pa u banderu, ruši banderu i kako su mu se aktivirali zračni jastuci, došlo je do toga da su počeli gorjeti. Čovjek je u šoku bio unutra, pošto je bio i vezan i sve ga je to pritisnulo. Nisam ga mogao sam izvući, ali sam molio drugog sudionika u nesreći. U autu je bio takav dim i vatra je planula, ali uspjeli smo ga izvući. Živa glava", ispričao je Mijić.

Na pitanje kako se nosi sa svim što je proživio, Zoran Mijić kaže da mu je jako teško, iako je sretan što je spasio toliko ljudi. Već dvije godine redovno odlazi kod psihologa.

"Mi svi kažemo da se nadamo da će to jednog dana proći. Međutim, tu posljedice ostaju. Povisio mi se pritisak, noću mi se javljaju ružne scene, pogotovo s nogometnih terena, s djecom... Gledati nečijoj smrti u oči, kasnije kad spasiš, znaš što si napravio. Ponosan jesam, jako, na svoja djela. To svi kažu, ali posljedice ostaju. Nažalost", kazao je on.

Objasnio je da mu je mnogo značilo što mu je doktor pokazao na prvom slučaju 1996. godine kako osloboditi disajne puteve, ali da je bez obzira na to potrebna i hrabrosti.

"Neke stvari koje sam uradio ne znam ni sam kako sam to izveo. Sad se ne mogu ni sjetiti, ali u tim trenucima... Imaju i fotografije kako sam spašavao Marića, kad sam vidio slike, nisam mogao ni sam vjerovati", kaže Zoran Mijić.

Ni sam ne može vjerovati da se toliko puta našao u situacijama u kojima nečiji život visi o koncu.

Na pitanje što mu najčešće govore sugrađani, odgovorio je: "'Nemojte stajati blizu njega više od deset minuta, nevjerojatno što se s njim događa!' Za Dubicu i ovaj dio da ne govorim. Gdje god se pojavim kažu: 'To je onaj.' Ljudima je drago, svi smo ponosni."

Mnogo mu znači podrška građana preko društvenih mreža, putem pisama, ali i zahvalnice, nagrade i priznanja koje je primio.

Između ostalog, priznanje su mu odali nogometni klubovi, gradovi Kozarska Dubica, Prijedor i Banja Luka, Fudbalski savez RS, Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS te Neovisne novine dodjeljujući mu nagradu "Jelena Trikić - Majka Hrabrost" za podvig 2017. godine. Posljednje u nizu je odlikovanje predsjednika RS-a, Medalja zasluge za narod.

Novčani dio nagrada, iako je nezaposlen, iskoristio je za pomoć drugima te je sredstva koja je dobio podijelio trima socijalno ugroženim obiteljima, a, priča, nogometnim klubovima je donirao oko 5.000 KM u opremi.