Ima li svrhe potapati voće u sodu bikarbonu i ocat

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Među popularnim trendovima koji propagiraju zdrav način života izdvaja se i onaj da voće i povrće prije upotrebe obavezno treba potopiti u vodu i sodu bikarbonu, ali u kombinaciji s još jednim sastojkom koji pravi veliku razliku. Taj spoj vode, sode bikarbone i octa navodno će sve štetne materije i pesticide izbaciti iz namirnica, pa će one biti sigurne za upotrebu.

I dok se društvenim mrežama dijeli nebrojeno klipova ove metode, u toj želji da se hrane zdravo, mnogi ne provjere ima li u određenom savjetu smisla.

Kako navodi Zadovoljna.rs, među onima koji razbijaju slične mitove je i Zoran Vujčić, redovni profesor na Kemijskom fakultetu u Beogradu.

Soda za višak kiseline

Uz kćer Sanju, koja je biokemičarka, on svoja znanja rado dijeli i na društvenim mrežama, a sve u želji da razbije zablude u koje mnogi vjeruju.

I što kaže profesor Vujčić na pitanje – treba li voće i povrće potopiti u rastvor sode bikarbone i vode prije upotrebe?

''Time može da se ukloni kiselina, koje na voću i povrću nema. Manite se tih mitova. Soda bikarbona je dobra samo za višak kiseline.''

Još jedan mit u vezi sa sodom bikarbonom je i onaj da je soda koja se prodaje bez aluminija – 'zdravija'.

Naplaćivanje neznanja kemije

''Soda bikarbona nema aluminija, bez aluminija je. To je marketinški trik za naplaćivanje neznanja kemije'', kaže Sanja Vujčić.

A profesor Zoran Vujčić ističe da ni potapanje u mješavinu vode, octa i sode bikarbone ne uklanja kojekakve štetne materije s površine voća i povrća.

''Zaštita je u voskastom materijalu kog voda ne kvasi. Uz to, opisani postupak je čista glupost.''

Profesor dodaje da potapanje uklanja blato i prljavštinu koju nosi kiša.

Vjerovati organskom?

''Ako je voće uz zemlju ili palo, pranje se svakako preporučuje. Ako se brzo kvari, bolje ga je ne kvasiti. Sve je odavno poznato, osim kada se ne poštuje karenca. Tada ništa ne pomaže u uklanjanju otrova kojima je povrće ili voće prskano.''

Profesor također dodaje da više vjeruje u hranu koja nije deklarirana kao organska.

''Organska koristi pesticide i tretmane koji nisu toliko poznati i analizirani. Sve je u vjerovanju certificiranim tijelima. Sjećam se da su hrvatske inspekcije nahvatale dobavljača koji je noću utovarivao robu od seljaka. Ujutro bi postajala organska. Uzgred, kakva organska sa zrakom koji se danas diše?'', zaključuje profesor.