Ljubitelji čipsa slični su ovisnicima o drogi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dojam ovisnosti se ne mora odnositi samo na psihoaktivne supstance već mnogo toga može postati ovisnost, a ono što je zajedničko razvijanju ovisnosti prema nečemu je da predmet ovisnosti postaje središnji sadržaj i čimbenik življenja određene osobe.

Zato se na listi ovisnosti našao i čips koji ima još neke značajke koje pogoduju razvoju ovisnosti. Umjereno uživanje u grickalicama i slatkišima ne bi trebala izazivati osjećaj grižnje savjesti, dok se kod prekomjerne konzumacije bilo kakve hrane pa tako i čipsa javlja osjećaj grižnje savjesti koji nerijetko završava otvaranjem još jedne vrećice čipsa i ulaskom u začarani krug.

Uzrok ovisnosti o čipsu je kao i kod svake ovisnosti jest neimanje samopouzdanja u sebe, čvrste volje i osjećaj integriranog identiteta. Čips je krcat masnoćama i solju, a sadrži i skrivene šećere. Unos jednostavnih i brzorazgradivih ugljikohidrata dovodi do brojnih biokemijskih reakcija u organizmu, javlja Večernji list.

Jedna od reakcija je nagli porast šećera u krvi koji uzrokuje pojačano lučenje inzulina koji želi vratiti šećer u normalu, tjera ga u masno tkivo, a posljedica je nagli pad šećera u krvi i ponovni osjećaj gladi iako smo već pojeli dovoljno čipsa.

Pretrpavanje čipsom ili nekom drugom grickalicom ili slasticom u medicini se zove hedonistička hiperfagija, a označava hranjenje zbog užitka, a ne gladi.

U istraživanju na štakorima otkrilo se da je jedan od razloga za pretrpavanje čipsom hrstavost čipsa koja stimulira centar za nagradu u mozgu.

Još jedan od razloga za veliku želju za hranom koja obiluje šećerom, solju i masnoćama, vjeruje se, potječe od naših predaka lovaca koji su imali potrebu za unosom visokokalorične hrane, no današnji stil života definitivno ne traži toliko kalorija.

Ono što je zabrinjavajuće je da kad bi se ovisnicima o čipsu pokazala fotografija njihove omiljene hrane njihov mozak reagirao bi isto kao što ovisnici o drogama reagiraju kad im se pokaže fotografija droge koju konzumiraju.

Kada se nešto brzo rastapa u ustima, mozak misli da u tome nema kalorija i zato nastavljate jesti.