Onaj tko ima kupuje i po tri kile kestenja, a tko nema kupi za marku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Krasno ranojesensko vrijeme uz uobičajene poslove za ovo doba godine, na čapljinske ulice izvelo je i prodavače kestena, piše Večernji list BiH.

Mustafa Avdić, jedan od onih koji se kroz proteklih petnaestak godina ustalio u tom poslu, na upit kako je počela sezona kaže:

''Pa, kakva je situacija u državi, dobro je. Prvih dana pomalo ide, što će biti kasnije, ne znam. Uglavnom, dobro je. Nije mi ovo osnovno zanimanje, radim u tvrtki, kad dođem s posla ubijem koju marku, što ćeš, moraš živjeti'',  naglašava Mustafa, a zatim na upit navikavaju li se Čapljinci na kestenjare, kaže: ''Jesu, ima ovdje veći broj ljudi koji su došli s područja Konjica i Jablanice, navikli su na kesten i oni redovito uzimaju. Uglavnom, jede narod, nije neka velika količina, može se zaraditi neka dnevnica, solidno, fino. Ima standardnih kupaca, dolaze svaku večer, kupe po kilo, netko pola kile, netko deset deka, neko petnaest, koliko tko ima novca, tako uzme. Uzeli bi ljudi pola kile svaku večer, ali baš i ne mogu, lakše je uzeti pola kile mesa, nego pola kila kestena ili kilo. Ljudi važu što im je isplativije, korisnije…''.

Novinari ga pitaju kakve su cijene kestenja i kakav je urod ove godine.

''Kilo pečenog kestena je deset maraka, tko ima novca, uzme i dva kila, tko nema, uzme i za marku. Ima ljudi uzmu dva, tri kila pečenog kestena, masa ljudi uzme marku, deset deka… Cijene kestena na tržnici su malo ‘pojake’, bili su tri marke, sada su pali na dvije i pol, ispod dvije neće spadati nikako. Malo ih je zima ove godine udarila, ali opet su se oporavili. Bit će nešto. Raja uvijek govori nema, nema, ali uvijek se nešto nađe. Kesten malo kasnije cvate, on je k’o malo ost’o. Ostalo voće je vrijeme ‘pobilo’, kruške, jabuke, šljive, a on je ost’o, malo će ga bolje biti, otprilike kao i prošle godine'', ističe sugovornik.

Govori za Večernji list i gdje se kesten prodaje te ima li izvoza.

''Većinom je to Čapljina, Sarajevo, slabo se može ‘provući’ dalje, konkurirati negdje dalje, svatko ima svoje. Pri kraju sezone dođe šleper iz Italije, gore po selima Buturović Polje i okolo, otkupljuje i one sitne. Pokupi sve i goni, valjda za preradu''.

Među kupcima dosta je i mlađih Čapljinaca. Jedan od njih je Josip Raguž koji o navici kupovine kaže: ''Ovako povremeno valja malo. Svako jezgreno voće je zdravo. Uzmemo mi i kući ponekad u trgovini pa ispečemo u rerni. Svratio sam zbog sestre, ona to voli, a ja nekada svratim kupim, onako bez posebne želje. Mislim se, valja vidjet nešto ovako na ulici, nekako mi upotpuni grad'', kaže Josip.

Dojam je da je Čapljincima kupnja kestena ipak prešla u naviku, pa smo razgovor s ustrajnim čapljinskim kestendžijom vodili u prekidima. Kad dođe kupac, prekidamo, kad ode nastavimo. Količina koju su Čapljinci kupovali kretala se od deset dekagrama pa do jednog kilograma. Mustafa se pohvalio, kaže – ima ljudi iz drugih mjesta, kad naiđu s autom, stanu, pa kupe. Uglavnom, jesen je vrijeme kestena.