Pizza ima dugu povijest, lepinje s dodacima jeli su još stari Egipćani

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pizza ima dugu povijest. Lepinje s dodacima jeli su još stari Egipćani, Rimljani i Grci, ali rodno mjesto suvremene pizze je regija Campania u jugozapadnoj Italiji, u kojoj se nalazi grad Napulj. Osnovan kao grčko naselje oko 600. godine prije nove ere, Napulj je tijekom 18. i početkom 19. stoljeća bio uspješan obalni grad. Prije ujedinjenja Italije, tehnički neovisno kraljevstvo Napulj je bilo poznato po mnoštvu siromašnih radnika ili lazzarona, prenosi Index.

"Što ste se više približavali zaljevu, to je njihova populacija bila gušća i velik dio života se provodio na otvorenom, kuće su rijetko kada bile veće od jedne sobe", piše Carol Helstosky, povjesničarka i autorica knjige Pizza: Globalna Povijest.

Legenda o kraljici Margheriti

Siromašnim Napolitancima bila je potrebna jeftina hrana koja se mogla brzo pojesti. Pizza, odnosno lepinje s raznim dodacima koje se jedu za svaki obrok, a prodaju ih ulični prodavači ili neformalne gostionice, zadovoljila je tu potrebu.

"Osuđujući talijanski autori često su tadašnje prehrambene navike siromašnih građana nazivali 'odvratnima'", primjećuje Helstosky. Ove prve pizze koje su jeli napuljski siromasi sadržavale su dodatke poput rajčica, sira, ulja, inćuna i češnjaka.

Italija se ujedinila 1861., a kralj Umberto I. i kraljica Margherita posjetili su Napulj 1889. godine. Legenda kaže kako je putujućem paru njihova stalna prehrana visoke francuske kuhinje dosadila te su zatražili izbor pizza iz gradske pizzerije Brandi, nasljednice pizzerije Da Pietro, osnovane 1760. godine. Kraljici se najviše svidjela pizza s mozzarellom, rajčicama i bosiljkom.

S obzirom na to da je riječ o legendi, vjerojatno nije slučajnost što je njezina omiljena pizza imala boje talijanske zastave. Od tada je, kako kaže priča, ta kombinacija nadjeva nazvana pizza Margherita. Blagoslov kraljice Margherite mogao je biti početak talijanskog ludila za pizzom, ali će pizza u Italiji ipak ostati relativno nepoznata izvan granica Napulja sve do 1940-ih.

Talijani u SAD-u

Međutim, daleko preko oceana, napuljski imigranti u SAD-u kopirali su svoje hrskave pizze u New Yorku i drugim američkim gradovima, uključujući Trenton, New Haven, Boston, Chicago i St. Louis. Napolitanci su dolazili radi poslova u tvornicama, baš kao i milijuni Europljana u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, i nisu planirali uspostavljati kulinarske trendove. No, relativno brzo, okusi i mirisi pizze su počeli intrigirati ostale građane SAD-a.

Jedna od prvih dokumentiranih pizzerija u Sjedinjenim Državama je bila G. (kao Gennaro) Lombardi's u ulici Spring na Manhattanu, licencirana za prodaju pizze 1905. godine. Pizzerija Lombardi's je još uvijek otvorena, iako nije na lokaciji iz 1905., a ima istu pećnicu kao i prije više od sto godina.

Kako su talijanski imigranti i njihova hrana migrirali iz grada u predgrađa, s istoka na zapad, osobito nakon Drugog svjetskog rata, popularnost pizze u SAD-u je rasla. Polako se prestaje doživljavati kao etnička poslastica i sve se više identificira kao brza, zabavna hrana koju svi žele.

Pojavile su se regionalne, izrazito nenapuljske varijacije, koje su naposljetku dovele do kalifornijskih gurmanskih pizza koje su kao nadjev mogle uključivati bilo što, od piletine s roštilja do dimljenog lososa. Nemojmo zaboraviti na havajsku s ananasom.