Znate li što je fleksitarijanska prehrana?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Posljednjih godina zanimanje za alternative mesu i mliječnim proizvodima sve više raste. Broj vegetarijanaca i vegana je također u porastu ali ova dva načina prehrane nisu jedini razlog ovom trendu. Pored njih, za koje ste sigurno već čuli, velik broj ljudi trudi se smanjiti upotrebu namirnica životinjskog porijekla iz različitih razloga, a jedna od ovih grupa jesu i takozvani fleksitarijanci. Za razliku od vegana, oni nastoje smanjiti unos životinjskih proizvoda, ali ne i ih u potpunosti izbaciti. Tu smo da analiziramo koje su prednosti ovog načina prehrane, razmotrimo potencijalne nedostatke i istražimo je li jednostavno smanjiti unos mesa, a ne provesti cijeli dan u kuhinji (odgovor je, naravno: da), prenosi Buro247.hr.

Zašto je dobro smanjiti unos mesa?

Glavni razlozi zbog kojih ljudi izbacuju meso iz prehrane ili smanjuju količinu u kojoj ga jedu jesu briga za vlastito zdravlje, životnu sredinu i životinje (a u 2020. godini i epidemiološki su argumenti također dobili na značaju). Ipak, u isto vrijeme, ukupan postotak vegetarijanaca i vegana se ne povećava mnogo dok je količina konzumiranog mesa u mnogim zemljama veća nego ikad. Matematika je jasna: što god pričali javno, ljudi kao vrsta nisu baš spremni odreći se mesa.

Potpuno realistično, Bill Gates u svojoj novoj knjizi “Kako izbjeći klimatsku katastrofu” napominje da potpuni nestanak mesne industrije u bliskoj budućnosti nije realan scenarij zato što meso igra prevažnu ulogu u ljudskoj kulturi.

Na primjer, u Francuskoj su neki proizvodi poput kiselog tijesta, mesa (i prerađevina) ili ribe, kao i sir službeno uključeni u listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Prema popisu objavljenom na sajtu UNESCO -a: „gastronomija naglašava jedinstvo, zadovoljstvo ukusa i ravnotežu između čovjeka i proizvoda prirode“. Dakle, hajde da se ne mrzimo međusobno zato što stvari nisu crno-bijele u stvarnom životu.

Tipovi fleksitarijanizma

Postoji nekoliko načina da se trajno smanji konzumiranje mesa i mesnih prerađevina, a ovo su neki od najzastupljenijih u okviru fleksitarijanskog načina ishrane.

BITI VEGETERIJANAC DO 6 POPODNE
Autor ovog koncepta je novinar Mark Bittman, a radi se o vrlo jednostavnom principu: jedete proizvode biljnog porijekla do 18 sati, a za večeru, koja je često van kuće ili ureda, možete/smijete jestimeso. S obzirom na to da često večeramo s prijateljima, jela napravljena isključivo od namirnica biljnog porijekla mogu biti kompliciranija za pronaći na menijima običnih restorana.

BITI VEGETERIJANAC RADNIM DANIMA
Prednost ovog pristupa jest u tome što je jasan i strukturiran ali je, baš kao i sve varijante fleksitarijanizma, dovoljno i fleksibilan. Pravilo o radnim danima se može prekršiti kada osjećate da se ograničavate, ali se poslije može i "nadoknaditi". Na primjer, ako ste u četvrtak bili s prijateljima u restoranu koji na meniju nema jela od povrća, nema potrebe da iz njega išetate gladni ali ćete jedan dan vikenda, zauzvrat, biti vegetarijanac.

PONEDJELJAK BEZ MESA - MEATLESS MONDAYS
Istraživanja pokazuju da smo posebno zainteresirani za pravljenje promjena ponedjeljkom, više nego bilo koji drugi dan u tjednu. Ovo je dan kada ljudi kreću na dijetu, počinju vježbati, prestaju pušiti... Istraživanja pokazuju da ako želite napraviti promjene koje će se ukorijeniti, ponedjeljak je najbolji dan za početak. Stoga je izbacivanje mesa ponedjeljkom opcija za one koji nisu spremni za druge gore spomenute načine.

Ovaj koncept je stekao posebno široku popularnost nakon što su Paul McCartney i njegove kćerke Mary i Stella pokrenule kampanju “Meatless Mondays” u Velikoj Britaniji još 2009. godine.

Desetljeće kasnije, više od četrdeset zemalja širom svijeta sve češće sudjeluje u ovom pokretu, a promoviraju ga i mnoge poznate ličnosti.

CHALLENGES
Za one koji nisu spremni na dugoročne promjene po pitanju izbacivanja mesa, postoje kratkoročne varijacije na temu.

Najpoznatiji challenge jeste Veganuary. U siječnju 2021. godine ovom izazovu priključilo se više od pola milijuna ljudi u zapadnim zemljama, a neki dobavljači, trgovine i restorani također su se pridružili s posebnim ponudama i pogodnostima koje su promovirale ovaj izazov.

Prednosti

Prema nekim općim preporukama, odnos mesa i hrane biljnog porijekla mogla bi biti 50:50. Ipak, treba imati na umu da se ovdje govori o mesu koje je proizvedeno na organski način, što većina mesa i njegovih prerađevina svakako nije (realno, organske farme i nisu razlog zbog kojih se nalazimo u globalnoj situaciji u kojoj smo). U praksi je preporuka dati prednost izvorima biljnih proteina u razmjeru 3:1 u odnosu na one životinjske. Po nekim podacima, da bi se spasio planet i nahranilo 10 milijardi ljudi do 2050. godine, potrošnja crvenog mesa mora se prepoloviti, dok se potrošnja povrća, voća, mahunarki i orašastih plodova mora udvostručiti.

Stalan trend u prehrani po kojoj se jede više biljne hrane i ne pretjeruje s proizvodima životinjskog porijekla je realan i zdraviji put kako za nas pojedinačno tako i za planet. U praksi nije ni teško izvediv: na primjer, umjesto da svakodnevno jedete suhomesnate proizvode, crveno meso i putar, probajte ih dozirati, što je u skladu sa suvremenim pogledima na zdravu, adekvatnu prehranu. Preporuke SZO i svjetskih prehrambenih zajednica također izvještavaju o prednostima svježeg voća i povrća, žitarica i kompleksnih ugljikohidrata.

Strah da će vam ovakva prehrana biti monotona ili uskratiti mnoge opcije nije osnovana. Postoji veliki broj biljnih izvora proteina - leća, slanutak, kvinoja, soja, grah i razne žitarice - koji su bogati proteinima, kao i vlaknima i antioksidansima koji se ne nalaze u mesu, samo ih je potrebno kombinirati.

Za one koji se ne žele odreći poznatih okusa koje vole, razvijeni su proizvodi koji po okusu i teksturi sve više podsjećaju na meso. Tako danas možete jesti čak i čuvene Ikea ćuftice napravljene od namirnica biljnog porijekla. Ipak, čuvajte se prerađene hrane, sama činjenica da nešto ne sadrži meso ne mora značiti ni da je zdravo ni da je ekološki proizvedeno. Da bi zadovoljila ove zahtjeve, hrana treba biti što jednostavnija i što lokalnija.

Još jedan plus fleksitarijanizma u odnosu na potpuno izbjegavanje mesa jest taj što vam on može lakše pasti sa psihološkog stanovišta. Izbjegavanje i strah od određene hrane čest je put do poremećaja u prehrani i nezdravog odnosa prema hrani. Hranu ne treba demonizirati i plašiti je se.