Hoćemo li i mi prihvatiti psa s važnim zadatkom?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Labradorica Irma, pas je s važnim zadatkom što jasno pokazuje i pojas koji je svezan oko nje. Irma je terapijski pas u vlasništvu Centra za rehabilitaciju Silver iz Zagreba, te je službeni pas koji sudjeluje u terapijskom radu s djecom s teškoćama u razvoju.

U Republici Hrvatskoj Zakon već četiri godine jasno tretira i omogućava kretanje ovih vrlo važnih pasa na svim javnim površinama. Dok u Mostaru Irma ni s važećom iskaznicom i jasno označenim pojasom, ne dobiva 'priznanje'.

''Irma je moj službeno dodijeljen pas, netko dobije mobitel, netko, laptop, netko auto, a ja psa'',  rekla je za Bljesak.info Blanka Gilja koja je sveučilišni specijalist rane intervencije i stručnjak iz područja edukacijske rehabilitacije i fizioterapije, a koja u svoj rad s djecom s teškoćama u razvoju uključuje terapijskog psa.

'''Mi svugdje putujemo, ja ne znam zakone u državama u koje idemo poslovno ili na odmor, ali gdje god dođemo ljudi kad prepoznaju prsluk i vide moju iskaznicu, u dobroj namjeri prihvate boravak psa na javnim površinama. U BiH je drugačija situacija i ljudi nekako negativno doživljavaju prisutnost psa među ljudima, što mi je neobično. Vjerujem da je to iz opravdanog straha i neznanja o psima ili ne provođenja dužnosti vlasnika pasa prema svojim kućnim ljubimcima, a pritom mislim na potpunu kontrolu svoga psa i održavanja prostora čistim'', kaže Blanka, koja često boravi s obitelji u rodnom Mostaru.

Važnost kretanja i prihvaćanja među ljudima

Također,  želi istaknuti važnost kretanja i prihvaćanja terapijskih pasa među ljudima, koji su stvarni i svjetski priznati četveronožni terapeuti i pomagači.

''U Centru radimo s djecom koja imaju senzorne teškoće, razvojne teškoće, višestruke teškoće, poremećaj spektra autizma… Širok je spektar teškoća s kojima se susrećemo u svakodnevnom radu. Terapija senzorne integracije se provodi u posebno opremljenim kabinetima, u kojima su i psi, a koji sudjeluju u radu koliko djeca pokažu interes i motivaciju. To se pokazalo kao dobro iskustvo'', kaže Blanka, kojoj je rad s terapijskim psom bio ''veliko iskustvo'' kao stručnjaku i osobi. 

''Ako usporedim ranije radno iskustvo bez psa i sada sa psom, primijetim veliku razliku. U prisustvu psa djeca se brže reguliraju i uz psa su motivirani na razne izazove koji se postavljaju u terapijskom procesu, a usmjereni su individualnim rehabilitacijskim ciljevima. Koliko ima samo smijeha, dobre energije i sreće je nevjerojatno, a upravo učenje kroz pozitivno emocionalno iskustvo omogućava brži napredak '', kaže Blanka.

Zajedno s kolegama iz Centra Silver može se pohvaliti da djeca dolaze s velikim zadovoljstvom  na terapijske susrete i da terapiju doživljavaju kao igru sa psom.

Prolongirani utjecaj

''Ono što mi se posebno sviđa u ovom radu je taj prolongirani efekt terapije, primjerice, dozvoljavamo roditeljima snimanje svoga djeteta u interakciji sa psom za vrijeme terapije, pa djeca imaju potrebu pokazati filmiće dalje obitelji, nekim prijateljima, rodbini, a to ih automatski dovodi u situacije pozitivne komunikacije i interakcije te stvaranje tih socijalnih odnosa. To je  jako važno za njihov razvojni put i socijalna iskustva, koja su od početka malo drugačija'', kaže Blanka i nadodaje ''kada su na moru djeca Irmi kupuju i prave narukvice, pišu pisma, šalju pozdrave…. to je sve vrlo važno u radu s djecom s posebnim potrebama, jer imaju neku suženu mogućnost interakcija i socijalnih iskustava''. 

Centar za rehabilitaciju Silver, u kojem radi, kontrolirano uzgaja i trenira pse pomagače, vodiče za slijepe osobe i terapijske pse, u skladu s propisanim standardima organizacije za Intervencije potpomognute životinjama (Animal Assisted Intervention), što je prepoznato na svjetskoj razini.

Prva djelatnost ove socijalne ustanove Grada Zagreba je bila obuka pasa vodiča za slijepe osobe, pojašnjava, a sada je proširila programe što se tiče rada sa psima na dodjelu pasa vodiča, terapijskih pasa i pasa pomagača osobama s invaliditetom.

''Irma je pas koji se uključuje u rad u Programu terapije senzorne integracije, a svaki roditelj i dijete u Hrvatskoj imaju pravo dobiti svog osobnog psa pomagača. Ako se primijeti da pas pozitivno djeluje na dijete, roditelj ima mogućnost dobiti psa pomagača doma prilagođenog potrebama svoga djeteta'', kaže Blanka.

Pristupačnost svim javnim površinama

Objašnjava da je susjedna država Zakon o korištenju pasa pomagača usvojila u travnju 2019. godine, a po kojem i psi pomagači i terapijski i vodiči imaju pravo pristupačnosti apsolutno svim javnim površinama uz prsluk i iskaznicu.

''Terapijski pas mora proći sve situacije u obuci koje su uobičajene u danu osobe s teškoćama i važno je da su psi uz obučenog voditelja svugdje zbog specifičnih situacija kojima se kroz rad ovi psi izlažu. Psi koji su u procesu socijalizacije, obuke ili su dodijeljeni osobi s invaliditetom i stručnom voditelju, imaju pravo ući u sve javne institucije (zdravstvene, obrazovne, vjerske ustanove, restorane, kafiće… Ovim četveronožnim pomagačima ne smije biti nepoznato boraviti među ljudima, na javnim mjestima, u kafićima restoranima, javnom prijevozu…'', pojašnjava Blanka.

Uskraćivanje ovakvih iskustava psu sutra će stvoriti ograničenje osobi s invaliditetom, a pas bi, kaže,  trebao doprinijeti da se osoba osjeća sigurnije i pas vrlo brzo postaje socijalni katalizator u pozitivna socijalna iskustva.

''Inače psi koji će se obučavati testiraju se od najranije dobi, prati se kako reagiraju na stres i razne situacije i pod veterinarskom kontrolom su od početka. Centru Silver povremeno se obraćaju ljudi pitajući može li njihov pas ljubimac proći obuku i biti terapijski pas te dobiti pripadajuća prava. To na žalost nije moguće jer tim stručnjaka Centra Silver pomno rade probir štenaca i uglavnom se odabiru labradori jer istraživanja pokazuju da najčešće dobro reagiraju na stresne i nove situacije'', pojašnjava Blanka.

BiH bez zakona

Postoji i interes iz BiH i dodijeljeno je nekoliko pasa vodiča do sada, aktivni roditelji u želji da pomognu svome djetetu bi voljeli da imaju dostupne intervencije u kojima je uključen pas ili bi voljeli da im se dodijeli pas pomagač, no, osobe koje ne borave u Hrvatskoj morale bi platiti psa i obuku, pojašnjava ova stručnjakinja

No, postavlja se i pitanje koliko je to ovdje moguće jer ne postoji Zakon koji osigurava korištenje tog psa.

Isto tako Blanka je poslala i važan apel roditeljima i svima koji imaju kućne ljubimce.

''Koliko god da vjeruješ psu, psa i dijete nikada ne ostavljate same u prostoriji bez nadzora ni trenutak, jer nikada ne znate što se može dogoditi i kako bi pas mogao odreagirati''.

Ljubav i oksitocin

Uz sve mjere opreza, u ovom odnosu, čini se, uvijek je najvažnija ljubav.

''Kada sam bila mala uvijek sam 'dovlačila' lutalice, pazila i hranila pse i često bi mi baka govorila 'šta će ti ćuko jer nikakve koristi od njega'. Tada joj nisam znala odgovoriti koja je korist u pozadini... Sada bih mogla prikazati toliko istraživanja o pozitivnom utjecaju životinja na ljude. Na prvo mjesto stavljam biomedicinska istraživanja koja utjecaj pasa danas mjere kroz brojne medicinske parametre (tlak, otkucaji srca, razina hormona serotonina, dopamina, kortizola...). Sve je više istraživanja o važnosti hormona oksitocina, a pojačano se luči i u kontaktu sa životinjama, doprinosi procesima regulacije, stvaranja privrženost, fokusirane pažnje i koncentracije te tako potiče procese pamćenja i učenja... moć oksitocina je ogromna'', kaže Blanka, dodajući kroz smijeh da je barem to tada znala objasniti svojoj baki.

Upravo zbog svega navedenog, dodaje, ljudi se bolje osjećaju uz svoje voljene kućne ljubimce, a tako se prepoznaje i dobrobit u terapijske svrhe.

Izvor senzoričkih informacija

''Psi su veliki izvor senzoričkih informacija, atraktivni su djeci, nude stalno nove podražaje i ogroman su motivator, a to zapravo treba djeci s poremećajem spektra autizma. U usporedbi s igračkama, pored ranije spomenutih medicinskih dobrobiti pas zahtijeva stalno nova adaptivna ponašanja od djece i svako to novo ponašanje je nova prilika za učenje'', pojašnjava.

Kada pas nije dobrodošao negdje, okolina se često krije iza mogućnosti alergijskih reakcija, ugrožavanja higijenskih uvjeta i opasnosti od uništavanja okoline.

''Zapravo istraživanja pokazuju upravo suprotno i kontakt sa psom pozitivno utječe i na učestalost i jačinu alergijskih reakcija. Uostalom alergične osobe same osjete i ponašaju se kao i kod uobičajenih boljnih alergena iz prirode i rijetko se žale na prisutnost psa. S druge strane istraživanja pokazuju da na našim mobitelima živi više mikroorganizama i bakterija nego na šapama i dlaci pasa... Isto tako, čovjek na cipelama ima više bakterija nego pas na dlaci, a to sve pokazuju javno dostupna istraživanja'', poručuje Blanka, koja je zahvalila svima koji su prepoznali terapijskog psa i pokazali određeno poštovanje i ljudski napravili iznimke unatoč nepostojanju zakona.

Nadamo se da će upravo Irma, koja je strpljivo slušala cijeli naš razgovor, potaknuti na neke promjene, političare ali i stručnjake, kako bi ovakvi psi što prije počeli ispunjavati svoju misiju.

Poziv stručnjacima

Blanka je za kraj svim zainteresiranim stručnjacima preporučila ADI (assistance dog international) konferenciju koja će se održati od 11. do 13. rujna u Zagrebu, a Centar Silver je host organizacija.

Također, Centar za rehabilitaciju Silver, 14.9. ima proslavu za 15 godina djelovanja i tim povodom organizira stručni skup s inovativnim predavanjima iz područja rehabilitacije u Westinu, Zagreb.Predavanja će biti dostupna online i uživo, a sve informacije možete potražiti na linku.