Kako su dva psa u svemiru pokrenula "utrku za Mjesec"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bio je to krajnje složen eksperiment u kojem su psi Veterok i Ugoljok tri puta po nepuna dva mjeseca proveli nepokretni u istom položaju. I postali su narodni ljubimci.

Reklo bi se da nema smisla slati pse u svemir kada je čovjek već bio tamo. Jurij Gagarin je na jednom banketu u šali rekao: "Još uvijek ne shvaćam tko sam ja – prvi čovjek ili posljednji pas". Ali Sovjetski Savez je nastavio slati pse u svemir i nakon Gagarinovog leta. Tako je 22. veljače 1965. u orbitu poleteo satelit za biološka istraživanja "Kosmos-100" čiji putnici su bili Veterok i Ugoljok.

Dva psa su provela 22 dana u svemiru, što je u tom trenutku bio rekord boravka u svemiru. Oboren je tek pet godina kasnije, kada su kozmonauti misije "Sojuz-11" proveli u orbiti dva sata duže.

Odabir

Do 1965. godine su pilotirani letovi u svemir mogli trajati najviše pet dana i noći, jer se još uvijek nije znalo može li se kozmonaut duže zadržati u svemiru bez štete po zdravlje. Tek je trebalo proučiti utjecaj bestežinskog stanja i jače radijacije na organizam, i zato je odlučeno je da se ispitivanje, po običaju, izvrši na psima.

Za ovu misiju je odabrano stotinjak pasa lutalica. Birale su se lutalice, jer se smatralo da su izdržljivije i pametnije od rasnih pasa. Pas nije smio biti teži od 6 kg i viši od 35 cm. Ljudi s televizije su izrazili želju da psi, po mogućnosti, imaju bijelu dlaku, jer ostavljaju bolji dojam na snimci. Psi koji su odgovarali navedenim kriterijima podvrgnuti su vrlo zahtjevnom testu izdržljivosti.

Odsječeni repovi

Nije bilo lako riješiti problem ishrane i drugih fizioloških potreba u kabini svemirskog broda, kao ni problem dugotrajnog nepomičnog mirovanja u istom položaju.

"Odlučeno je da se psi u svemiru umjetno hrane kroz cjevčicu u želucu. Napravljena je homogenizirana hrana koja je u porcijama dospijevala u želudac. Sve je to trebalo ’uvježbati’ na Zemlji, i to više puta", napisao je kasnije Jurij Senkevič, član pripremnog tima, u svojoj knjizi "Ako se zvijezde pale..."

Pored cjevčice za hranu, psima su ugrađivani kateteri u aortu i EKG elektrode pod kožu. Amputiran im je i rep, jer je predstavljao smetnju za sustav ventilacije. To je teška i opasna operacija ako se vrši na odraslom psu. Operirano je stotinjak pasa, a tridesetak je odabrano za završno testiranje.

Uvježbavanje boravka u kontejneru

Kandidate za let u svemir trebalo je uvježbavati i navikavati na dugo mirovanje bez ikakvog kretanja. U početku su zatvarani u kabinu na nekoliko sati, a zatim se vrijeme boravka u kabini postepeno uvećavalo.

Psi su fiksirani u određenom položaju tako da ne sjede i ne leže, nego vise na remenima prišivenim uz kombinezon. Nakon dvadesetog dana psihičko stanje pasa se počelo pogoršavati. Gotovo su kod svih primijećeni apatija i gubitak na težini. Nakon 35-45 dana psi su bili odlično uvježbani, ali su ipak cviljeli. U okviru ovog programa izvedena su tri eksperimenta u trajanju od 50-55 dana. Nakon toga je izveden zaključak da u svemiru pas može provesti najviše 20 dana.

Najbolje rezultate su pokazali Veterok i Ugoljok. Veterok je postao glavni eksperimentalni kandidat, a Ugoljok kontrolni. Kasnije je Senkevič napisao: "Radili smo bez odmora i u nepunih godinu dana pripremili krajnje složen eksperiment. Veterok i Ugoljok su proveli u letu 22 dana. I pored pažljivih pripremam ipak su se propisno namučili."

Misija

Psi su ubačeni u svemirski brod šest sati prije starta. Stavljeni su u zasebne kabine. Pored njih su u eksperimentalnom satelitu bile i ličinke vinske mušice, lukovice i osušeno sjeme biljaka, kvasac, krvni serum i pojedine bakterije zaražene virusima.

Let je protekao bez nepredviđenih situacija. Veterok je direktno u krv dobivao sredstvo protiv radijacije. U istim uvjetima su se na Zemlji držala dva psa kao kontrolna grupa. Ugoljok nije primao taj lijek.

Dvadeset prvog dana (kada je preporučena norma bila prekoračena) pojavila se stabilna tendencija postepenog pogoršavanja kvalitete zraka u kabini pa je odlučeno da se satelit vrati na Zemlju.

"Satelit se prizemljio 16. ožujka, a u sedam sati uvečer psi su već bili u institutu IMBP [Institut za medicinsko-biološke probleme Ministarstva zdravlja SSSR-a]. Svi su likovali. Kontejneri su dopremljeni u operacijsku salu. Počelo je izvlačenje pasa. Prestali smo se radovati kada smo skinuli kombinezone od najlona s pasa i vidjeli da im je sva dlaka opala, a na goloj koži su imali ojedine, pa čak i dekubituse", sjeća se Jelena Jumaševa, suradnica spomenutog instituta.

Psi su bili vrlo slabi, jedva su stajali na nogama. Izgubili su dosta tekućine, a puls im je bio ubrzan. Ali sovjetska državna televizija je čekala reportažu, tako da su životinje istoga dana poslane u studio.

Dug život

I pored teškog leta, Veterok i Ugoljok su se brzo oporavili. Već nakon mjesec dana su trčali po polju. Živjeli su dugo i sretno u vivariju instituta IMBP.

Ugoljok je ostavio potomstvo, ukupno šest štenaca. Veterok se udomaćio ispod radnog stola čovjeka koji ga je poslao u svemir, prenosi russia beyond.