Tko ne pušta pse da njuškaju?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Europa je u panici zbog drugog vala COVID-a 19, s visokim stopama zaraze i velikim padom industrijske proizvodnje. Belgija je upravo najavila da više neće testirati ljude koji nemaju simptome, čak i ako su bili u kontaktu s nekim tko ima bolest. Razlog: veliko zaostajanje u obradi. I mnoge druge europske zemlje imaju probleme s testiranjem i otkrivanjem lanaca zaraze.

Istovremeno u jednoj kućici u zračnoj luci u Helsinkiju spasilačkom psu Kossi treba samo nekoliko sekundi da utvrdi ima li netko koronavirus.

Kad bi sve bilo prepušteno Kossiju i njegovim prijateljima, vrlo brzo i vrlo jeftino bi se moglo ustanoviti nosi li netko u sebi virus – i to sve bez ikakve fizičke nelagode koja sada prati test brisa nosa na temelju metode utvrđivanja lančane reakcije polimeraze ( PCR).

Nije potreban ljudski nos

Pas može njuškati krpu obrisanu na zapešću ili vratu i odmah prepoznati je li osoba zaražena – i to čak do pet dana prije nego što se pojave simptomi koji bi doveli do izolacije. "Pas bi lako mogao spasiti velik broj života", kaže istraživačica sa Sveučilišta u Helsinkiju Anna Hielm-Bjorkman za DW. Ona napominje da su ispitivanja pokazala razinu točnosti od gotovo 100%.

Prvotno je njezina ideja bila da vidi može li Kossi, nadareni pas za otkrivanje bolesti, svoje vještine u otkrivanju plijesni, stjenica i raka njuhom preusmjeriti na otkrivanje novog virusa baš kad se počeo širiti Europom. "Trebalo mu je sedam minuta da shvati 'u redu, ovo je ono na što želite da pripazim'", objašnjava Hielm-Bjorkman. "To nas je zapanjilo."

Susanna Paavilainen, izvršna direktorica zaklade za otkrivanje mirisa Mudri nos i žena koja je prije osam godina spasila Kossija od eutanazije u španjolskom skloništu, odmah je počela s prekvalificiranjem svojih pasa kako bi pronašli koronavirus.

Miina, koja je nekad čulom njuha pratila razinu šećera u krvi jedne mlade djevojke, brzo se uključila u obuku. Treneri se nadaju da će u prvoj fazi obučiti 15 pasa.

Mahanje repom, bez plaće

Hielm-Bjorkman kaže im je, da čim su otkrili nove sposobnosti pasa, prva ideja bila da ih odmah puste u praksu.

Ali za to im je ipak trebalo dopuštenje, a idealno bi bilo i neko financiranje. Zamjenik gradonačelnika Vantaa, Timo Aronkyto, koji je također odgovoran za sigurnost zračne luke, odmah je vidio potencijalnu korisnost. Međutim, njegove mogućnosti financiranja bile su ograničene na oko 390 000 američkih dolara za četveromjesečni pilot projekt čiji je cilj dokazati da su rezultati testova na psima barem jednako precizni kao i PCR test. U okviru tog projekta se svatko tko dobije pozitivan rezultat na dobrovoljnom testu njušenjem, potom mora testirati i u bolnici radi potvrde.

Interes Aronkyta, školovanog liječnika, ima i medicinske i ekonomske aspekte. "Naše [konvencionalno] testiranje u zračnoj luci trenutno košta više od milijun eura mjesečno," kaže, objašnjavajući kako očekuje da će to zimi doseći i do 3 milijuna eura mjesečno. "Tu bi psi bili puno jeftiniji", ističe. On se nada da će ovi psi uskoro dobiti biti jednako tako uvažavani kao i carinski psi.

No, finska vlada se još usteže preuzeti program, usprkos velikom publicitetu i, kako naglašavaju Hielm-Bjorkman i Paavilainen, interesu drugih zemalja. Putnici su pak oduševljeni: ponekad čekaju i po sat vremena u redu da ih pas onjuši.

Njemački projekt bez podrške

U Njemačkoj su istraživači također najavljivali obećavajuće rezultate sa psima koji otkrivaju COVID-19, ali za njihov konkretan angažman za sada nema dovoljno političke volje, kaže Holger Volk sa Sveučilišta za veterinarsku medicinu u Hannoveru. To je po njegovom mišljenju "vrlo zabrinjavajuće", posebno kada se u vidu ima ponovno povećavanje broja zaraženih.

"Kad smo započeli cijeli ovaj projekt, učinili smo to jer smo željeli pomoći u zaustavljanju pandemije", rekao je Volk za DW. "No to je bilo vrlo frustrirajuće iskustvo. Stalno je netko bio protiv. Da nisam odlučna osoba, vjerojatno bih već odavno odustao."

On se slaže s ocjenom Hielm-Bjorkmana da "liječnici jednostavno ne mogu vjerovati da psi mogu obavljati isti posao kao i oni." I on je uvjeren u ogromni potencijal njihova otkrića.

U međuvremenu Susanna Paavilainen počinje razmišljati o tome da bi, ako Finska vlada i dalje ostane suzdržana, ona i Kossi mogli bi prihvatiti jedan od mnogih zahtjeva iz cijelog svijeta za pružanje obuke. Recimo negdje na jugu. "Onda bi se mogli i više kretati jer Kossi voli toplo vrijeme", kaže ona mazeći svog fenomenalnog nosonju.