U Kini na svijet došao prvi klon arktičkog vuka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svijet je dobio prvog kloniranog arktičkog vuka (Canis lupus arctos), kojeg je okotila posve neuobičajena surogat-majka – bigl. Vijest o prvom kloniranom arktičkom vuku objavila je kineska tvrtka za kloniranje kućnih ljubimaca.

Klonirano štene vučice, po imenu Maya, i njezina majka bigl predstavljeni su svijetu u kratkom videu na tiskovnoj konferenciji, koju je 19. rujna održala tvrtka Sinogene Biotechnology Company u Pekingu, piše Global Times.

Video je zapravo objavljen 100 dana nakon Mayina dolaska na svijet, koji se dogodio 10. lipnja u laboratoriju u Pekingu, obznanili su predstavnici tvrtke Sinogene.

Ta je tvrtka inače specijalizirana za kloniranje mrtvih kućnih ljubimaca, poput mačaka, pasa i konja, za privatne klijente. No, Sinogene sada želi iskoristiti svoju stručnost kako bi pomogao klonirati ugrožene vrste u svrhu očuvanja, prenosi Zimo.

Maya je klonirana pomoću DNK-a prikupljenog od odrasle arktičke vučice, također nazvane Maya, koja je umrla u zatočeništvu u Harbin Polarlandu, parku divljih životinja na sjeveroistoku Kine. Izvorna Maya, koja je živjela Kanadi prije nego što je otpremljena u Kinu 2006. godine, umrla je zbog starosti početkom 2021. godine.

Kloniranje Maye uspješno je dovršeno "nakon dvije godine mukotrpnih napora", naglasio je na tiskovnoj konferenciji tvrtke Mi Jidong, generalni direktor Sinogena.

Znanstvenici te tvrtke izvorno su stvorili 137 embrija arktičkog vuka spajanjem stanica kože izvorne Maye s nezrelim jajnim stanicama pasa, koristeći proces poznat kao prijenos jezgre somatskih stanica (SCNT). Od tih embrija, 85 je uspješno presađeno u sedam surogata bigla. Od tih presađenih embrija samo se jedan potpuno razvio tijekom trudnoće.

Znanstvenici su upotrijebili surogate bigla jer nije bilo dovoljno vukova u zatočeništvu za njihove pokuse. Srećom, psi dijele dovoljno DNK-a s vukovima za uspješnu trudnoću hibrida.

Maya sada živi sa svojom surogat-majkom u Sinogenovom laboratoriju u Xuzhouu, na istoku Kine. Ta će klonirana vučica na kraju biti prebačena u Harbin Polarland, gdje će nastaviti život s drugim arktičkim vukovima. Međutim, čuvari parka vjeruju da će je morati polako upoznavati s ostatkom čopora zbog njezina izoliranog odrastanja.

Sinogene je također otkrio da se drugi klon arktičkog vuka, stvoren korištenjem DNK-a nepoznatog mužjaka, trebao okotiti u četvrtak, 22. rujna. Međutim, do sada nije bilo potvrđenih izvješća o tome.

Iz Sinogena su također najavili novo partnerstvo s Beijing Wildlife Parkom za kloniranje više vrsta u zatočeništvu u budućnosti, iako još nisu najavljeni konkretni projekti u pitanju.

Godine 2019. Sinogene je također bio uključen u projekt koji je proizveo šest identičnih klonova njemačkog ovčara, koji su zatim primljeni u policijske snage u Pekingu, piše CBS News.

Kloniranje ugroženih životinja

Kloniranje je drastično nedovoljno iskorišten alat. U budućnosti bi to mogao biti doslovni spas za vrste koje postaju sve rjeđe ili još gore, izumiru, rekao je Ben Novak, vodeći znanstvenik u Revive & Restore, za Live Science.

Glavna korist kloniranja ugroženih vrsta je to što se održava količina genetske raznolikosti unutar vrste, dodao je Novak.

Ako se klonovi mogu razmnožavati s drugim nekloniranim jedinkama, to ugroženim vrstama daje priliku za borbu da se prilagode selekcijskim pritiscima koji ih vode prema izumiranju, istaknuo je. Još jedna prednost kloniranja je ta što se može koristiti u kombinaciji s postojećim programima uzgoja u zatočeništvu, posebno kada se koriste surogat-majke drugih vrsta, pojasnio je Novak.

Umjesto da uzimaju životinje iz divljine kako bi stvorili rezervnu populaciju u zatočeništvu, znanstvenici mogu uzeti genetske uzorke od divljih životinja i stvoriti klonove u laboratoriju koristeći lakše dostupne surogate, kao što su učinili s Mayom i njezinom majkom biglom. Te genetske sigurnosne kopije zatim se mogu unijeti u divljinu kako bi se popunile populacije koje se bore, kaže Novak.

Za sisavce, čini se da dvije vrste moraju imati zajedničkog pretka prije manje od pet milijuna godina da bi surogat-trudnoća bila uspješna, rekao je Novak. To otvara mogućnost oživljavanja izumrlih vrsta korištenjem blisko povezanih živih surogat-vrsta, napomenuo je.

Ograničenja kloniranja

Ipak, postoje i neka velika ograničenja za kloniranje. Jedan od glavnih problema je da se sve životinje još uvijek ne mogu uspješno klonirati. Do danas su pomoću SCNT-a klonirani samo sisavci, ribe, vodozemci i jedna vrsta kukca, podsjetio je Novak.

Za ptice, gmazove i sisavce koji polažu jaja, kao što su kljunaši i ehidne, SCNT ne djeluje jer se jajašca ne razvijaju pravilno, pojasnio je.

Kloniranje također ima vrlo nisku stopu uspješnosti u usporedbi s umjetnom oplodnjom ili oplodnjom in vitro, istaknuo je Novak. Kao i kod vučice Maye, istraživači često moraju stvoriti stotine embrija i uspješno ih usaditi u više surogata kako bi se okotila samo jedna životinja, što kloniranje može učiniti skupim procesom.

Korak u pravom smijeru prema očuvanju vrsta

Za zagovornike kloniranja Maya je još jedan korak u pravom smjeru za ovo područje istraživanja.

Sjajno je vidjeti da se radi više na kloniranju divljih životinja. Nadam se da sva ova nedavna postignuća u kloniranju pokazuju svijetu da je kloniranje spremno koristiti kao koristan alat za očuvanje divljih životinja, zaključio je Novak.