Crkavica Diego
Vraćaju li se lešinari u Bosnu i Hercegovinu ?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Pošastom pandemije uzrokovane Covid-19 virusom, terenska istraživanja ornitologa su smanjena na odrađivanje samo neophodnog posla pa nam je tako ostalo dosta vremena za proučavanje razne stručne literature, listanja kataloga ornitološke opreme ali i sve češće razmjenjivanja informacija sa kolegama iz drugih država preko raznih društvenih mreža.
Početkom ožujka prošle godine preko svoga Facebook profila počeo sam pratiti stranicu ''Associazione CERM Centro Rapaci Minacciati'' iz Italije koja prezentira rad jednog centra za oporavljanje lešinara, naročito ugrožene vrste crkavice (Neophron percnopterus). Vrsta čija su nekadašnja gnjezdilišta bila i u Bosni i Hercegovini, naročito na Hercegovačkom području, ali su i pojedinačni primjerci bilježeni čak u okolini Sarajeva i Tuzle.
Otmar Reiser, poznati ornitolog, navodi crkavicu kao sigurnu gnjezdaricu područja oko Prebilovaca, kod Ljubinja, Donjem Hrasnu, Čobanovu, Veležu, Kruševcu, Pazinu, Kozeliću i Popovu Polju… U periodu od 1980. do 1992. u Hercegovini je zabilježeno 6 gnijezda i 10 slučajeva gniježđenja a zadnja procjena za 1990. godinu bila je tri para.
Primjećujući znatno opadanje populacije lešinara u Bosni Hercegovini, Ornitološko društvo ''Naše ptice'' iz Sarajeva izdalo je, 2009. knjižicu ''LEŠINARI - Priručnik za edukaciju posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini“ koja je dostupna na njihovim web stranicama u pdf. pormatu za preuzimanje.
Nakon tog razdoblja ne spominju se opažanja na teritoriju Bosne i Hercegovine sve do lani…
Čitajući tako Facebook objavu gore spomenutog centra u prvi trenutak sam pomislio da sanjam.
Nakon toliko godina ta rijetka vrsta ponovno je zabilježena u Bosni i Hercegovini. Da bi stvar bila još zanimljivija ta jedinka je prva koja je preletjela Jadransko more i tako promijenila selidbenu rutu jedinki koje su umjetno uzgojene u Italiji koje su se do tada selile prema Africi.
Nakon par dana dobio sam poziv od voditelja stručne službe u Parku prirode Hutovo blato , Josipa Vekića. Josip inače ornitolog sav ushićen opisivao mi je pticu koju je vidio, bijela, velika silueta na nebu-a kroz glavu mi je samo prošlo ''pa to je naš Diego''.
Nakon kontaktiranja Centra u Italiji dobio sam informaciju da se Diego nije u tom trenutku nalazio na teritoriju Hutova blata što možemo povezati sa prisutnošću druge jedinke.
Ovakvi događaji niti jednog čovjeka koji se bavi ornitološkom strukom, na ovim prostorima ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Nadamo se da pojava ove dvije jedinke ide ka reintrodukciji i skorom naseljavanju ove iščezle vrste u Bosnu i Hercegovinu, također zbog boljeg naseljavanja bilo bi poželjno na nekadašnjim povijesnim teritorijima osigurati hranilišta za grabljivice na kojima bi se izlagale lešine domaćih životinja.