Živite li s psom ili mačkom, tko vam je korisniji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Život s kućnim ljubimcem donosi nebrojene prednosti i iznimno poboljšava kvalitetu života, a to dobro znaju oni koji kućnog ljubimca imaju u svom domu.

No, sada novo kinesko istraživanje pokazuje da bi svakodnevni život s kućnim ljubimcem mogao biti ključ za usporavanje kognitivnog pada koji se javlja s odmakom u dobi, pomažući u sprječavanju nastanka patologija poput Alzheimerove bolesti ili demencije.

Pitate se kako život s psom ili mačkom može usporiti procese kognitivnog pada kod ljudi starijih od 50 godina?

Jednostavno: kućni ljubimac svom vlasniku pruža stalno društvo, razlog za ustajanje iz kreveta svako jutro (a možda i za šetnju na otvorenom, ako je pas u pitanju), fizičku i konkretnu potporu svojim potrebama za maženjem i igrom.

Ukratko, drugim riječima, prisutnost psa ili mačke najbolji je protuotrov za usamljenost koja se može manifestirati u danima starijih ljudi.

A upravo kada zavlada samoća, rizik od pojave demencije, Alzheimerove i drugih neurodegenerativnih bolesti postaje konkretniji i prijeteći.

Kako bi pokazali korelaciju između prisutnosti kućnog ljubimca i usporavanja kognitivnog pada, kineski su se istraživači oslonili na englesku Longitudinal Study of Aging (ELSA), bazu podataka koja prikuplja kliničke podatke starijih od 50 godina koji žive u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Konkretno, prikupili su zdravstvene podatke koji se odnose na 7.945 žena i muškaraca prosječne dobi od 66 godina: osim podataka koji se odnose na zdravstveno stanje i moguću prisutnost patologija, svi sudionici su upitani jesu li životinje bile prisutne unutar njihova doma.

Nakon toga, sudionici su bili podvrgnuti testovima kako bi se provjerilo njihovo pamćenje i tečnost govora.

Živjeti sam kod kuće znači ne moći ni s kim razgovarati i ne vježbati verbalne vještine koje usporavaju starenje našeg mozga.

Prisutnost psa ili mačke, naprotiv, tjera vas na razgovor i uvježbavanje vaših komunikacijskih vještina: kućni ljubimac neprestano komunicira s usamljenom osobom, omogućujući joj da ostane aktivna i s mentalnog i s fizičkog gledišta.

Tada život proveden s kućnim ljubimcem poprima potpuno drugačije značenje – osobito nakon određene dobi – jer vas potiče i motivira da ostanete aktivni i proaktivni, a dobrobit vašeg krznenog prijatelja često je čak i ispred vaše osobne.