Džaaks
Od dječje potrebe do ozbiljnog posla - hercegovački brend osvaja Zagreb
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ivana Radić, akademska slikarica i Mostarka sa zagrebačkom adresom, od nedavno je kreatorica modnog brenda - Džaaks. O tome kako je nastao Džaaks, što ju je inspiriralo da ga pokrene i kako crtežima ispisuje svakodnevni život majke, govori u razgovoru za Bljesak.info.
Džaaks je, počinje Radić, nastao vrlo spontano i bez pomisli da bi mogao postati modni brend.
Od dječjeg ruksaka iz potrebe do personaliziranih torbi
"Prije dvije i pol godine kada je moja, tada trogodišnja kćer Dunja krenula u vrtić, trebao nam je ruksak za vrtićke stvari. Tako je nastao prvi petrolej zeleni džaak s jazavčarem", govori Radić.
A, počelo je uz dobru pomoć prijateljica koje su bile oduševljenje.
"Na samom početku, izrađivala sam isključivo dječje ruksake i to zato što sam se s njihovim dizajnom i izgledom mogla igrati do mile volje", kazala je.
S vremenom su se ruksaci razvijali i "narasli" do veličine za odrasle, a kada je došla do te veličine, igra je prestala i počela je razmišljati o praktičnim stvarima.
Ivana za Džaaks kaže da je, prije svega, personality friendly brend.
"Od samog početka ideja je bila da ne postoje dva ista džaaka, međutim, ta ideja je s vremenom postala neodrživa. Kada se ozbiljnije krenete baviti tim poslom, kad se količine narudžbi povećaju, nije održivo proizvoditi unikatne torbe", naglašava.
Personality i eko friendly brand
Džaakovi su, nastavlja, i dalje uglavnom unikatni u mjeri u kojoj to mogu biti jer je do sada izradila tri ili četiri modela u više od jednog primjerka.
"Osim osnovnog materijala koje koristi u izradi, najviše voli reciklirati stare stvari - torbe i jakne, pa je Džaaks i eko friendly brand", govori.
Ivanine torbe sad već nose brojne djevojke i žene. Za Džaaks sam i sama čula preko prijateljica i poznanica.
"Do mene dolaze samo dobre reakcije. Nisam sigurna zašto žene biraju moje torbe, ali volim vjerovati da su prepoznale kvalitetu, praktičnost i estetitku. To su bili moji kriteriji, pa volim vjerovati da i s mojim kupcima dijelim zajedničke vrijednosti", kazala je Ivana Radić.
Većina modnog tržišta, objašnjava, funkcionira po principu copy - paste, odnosno, fenomenu "iste torbe", a moje torbe kupuju one koje žele imati torbu koja nije "ista".
Ivani je, govori, veliko zadovoljstvo komad bilo kakvog materijala - drveta, plastike, tekstila, vlastitom intervencijom pretvoriti u nešto što ima još veću vrijednost.
Uskoro i web shop
Džaaks bi uskoro trebao dobiti i web shop, a potom i brand strategiju.
"Sve što radim, osjećam i jesam, kao autorica, morat ću artikulirati na prvom mjestu - samoj sebi, a onda uz pomoć onih koji su iskusni u marketingu, osmisliti i brand strategiju", izjavila je Ivana.
Svaki umjetnik/ica koji drže do sebe, naglašava Ivana, uvijek spremaju nove projekta.
"Čak i ako neki neće biti realizirani, raditi se mora i to nam daje nadu da ćemo i sutra, prekosutra, biti aktivni", kazala je.
Osim izrade torbe, Ivana je i autorica crteža koji tematiziraju majčinstvo i svakodnevni život majke. Objavljuje ih na Instagramu, a ciklus je nazvala "Mater".
Mater – crteži o svakodnevnom životu jedne majke
"Crteži nastaju spontano, kad sam postala mama, to je moj način komuniciranja s društvom. Kad sam 'preživjela' prvu godinu dana majčinstva shvatila sam da imati novorođenče i nije baš tako romantično kao što nam se nameće da mislimo. Više je tu brige nego rozih dekica, više umora nego mašnica. osjetila potrebu da to moram podijeliti sa svima. Što ne znači da nije super biti Mater, ali mislim da se ne moramo zavaravati da bismo uživali u tome", kazala je.
Radić je, prije preseljenja s obitelji u Zagreb, godinama radila u Lutkarskom kazalištu Mostaru i to od svoje 19 godine.
“Lutkarsko kazalište u Mostaru bilo mi je druga kuća“
"To je postalo moja druga kuća. Kroz njega sam ostvarila svoj inicijalni umjetnički potencijal. Kazalište mi je pomoglo da priznam i potvrdim sebi da se želim baviti umjetnošću. Tamo sam dobila samopouzdanje da se napokon odvažim upisati Likovnu akademiju i na tome sam mu najviše zahvalna", kazala je.
Kroz kazalište je, govori, upoznala mnogo kreativnih, zanimljivih i stručnih ljudi s kojima je surađivala i što je još važnije mnogo ljudi s kojima sam ostvarila prijateljstva.
"Bilo je tu naravno uspona i padova, i osobnih i kreativnih, ali sve je to na kraju škola, kad je želiš tako doživjeti", govori Ivana.
U Zagreb se preselila netom prije pandemije korona virusa, pa priznaje, još uvijek nije u potpunosti uspjela uzeti i doživjeti sve što Zagreb nudi.
"Odlučili smo se iz jednog relativno udobnog života u Mostaru preseliti u Zagreb i krenuti od nule. Doduše, nismo baš krenuli od nule, tu su i drugi ljudi iz Mostara koji nam nostalgiju čine nostalgičnijom ali i podnošljivijom. U svakom slučaju dobro je izaći iz svoje komforne zone. Pomaže da upoznaš sebe malo bolje i da shvatiš od čega si zapravo 'napravljen'", izjavila je Ivana.
Nema umjetnosti bez predanog rada
U svakodnevnom životu, inspiracija je, govori Ivana, usko povezana s radom i predanošću.
View this post on Instagram
"Što više radiš to si više u materiji i ideje za sljedeće projekte i radove u tom procesu same nadolaze. Ljudi generalno percipiraju umjetnike kao neke zanesenjake, ali ja nemam to iskustvo. Svaki umjetnik kojeg ja poznajem i cijenim je prvenstveno predani radnik", zaključila je Ivana Radić u razgovoru za Bljesak.info.
