Ovisnost o kupovini proglasiti mentalnom bolešću

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Redovni shopping izleti koji rezultiraju nepotrebnim i izvanproračunskim troškovima mogu biti puno više od nedostatka kontrole, upozoravaju stručnjaci. Upravo zbog toga smatraju da ovisnost o kupovini, poznatu i kao oniomanija ili kompulzivni poremećaj kupovine, treba proglasiti mentalnom bolešću.

Nedavna studija koju je provela medicinska škola u Hannoveru otkrila je da sedam posto odraslih osoba pokazuje neku vrstu kompulzivnih problema vezanih za kupovinu, a ovaj broj u posljednje dva desetljeća raste u Americi i Europi.

Klinička psihologinja u medicinskoj školi u Hannoveru Astrid Mueller kaže da postoji potreba za većim razumijevanjem i prepoznavanjem ovog opasnog stanja.

"Vrijeme je da prepoznamo shopping poremećaj kao odvojeno mentalno stanje. To će nam pomoći u razvoju boljih metoda dijagnoze i liječenja", kazala je Mueller.

Profesor Mark Griffiths s Univerziteta Nottingham Trend smatra da postoje dobri dokazi da mali broj pojedinaca obavlja kompulzivnu kupovinu, ali ističe da prije službene dijagnoze treba napraviti više kvalitetnih istraživanja.

Prema PsychGuidesu, oni koji pate od ovog stanja kao poticaj često navode nagon za potrošnjom ili anksioznost koja se može ublažiti samo kupovinom. Takve osobe kupovinu koriste i kao bijeg od negativnih emocija, prenosi Klix.ba.

Poremećaj se može razviti bez obzira na primanja, a artikli koje kupuju nisu uvijek skupi.

Novinari portala Ordinacija.hr razgovarali su s Majom Novak Pervan, psihologinjom i psihoterapeutkinjom, koja je objansila ovo ponašanje.

Tko su šopingholičari?

Radi se o osobama koje osjećaju neobuzdani impuls za kupovinom nepotrebnih stvari, zbog čega nerijetko zapadaju u dugove i teško samostalno nalaze izlaz iz takve situacije. Kako bi što bolje razumjeli ovo ponašanje, razgovarali smo s Majom Novak Pervan, psihologinjom i psihoterapeutkinjom iz privatnog savjetovališta Balans u Zagrebu.

Radi li se o ovisnosti?

Radi se o ovisničkom ponašanju, poznatom pod nazivom oniomanija, što znači ovisnost o kupnji, a očituje se u porivu da takvo ponašanje biva sve učestalije, kupnja postaje glavna preokupacija, poriv se teško može kontrolirati, a kada je osoba u tome onemogućena javljaju se znakovi tipični za apstinencijsku krizu (nemir, napetost, znojenje i sl.)

Koja je razlika između šopingholičara i osobe koja uživa u kupovini?

Šopingholičarima nisu toliko važne stvari koje kupuju jer ih često i ne koriste, u njima ne uživaju, više su usmjereni na samu kupnju. Karakteristično za takvo ponašanje, koje se ubraja u skupinu opsesivno kompulzivnih poremećaja ili poremećaja kontrole impulsa je da kroz čin kupovine osoba doživljava oslobađanje od osjećaja nemira i napetosti. Kupovina tada služi kao bijeg od nezadovoljstva, frustracija i unutarnje praznine. Osobe sklone takvom ponašanju često su depresivne i pate od manjka samopouzdanja. Iako su svjesne neprimjerenosti svojih postupaka, teško se tome odupiru.

Koliko traje njihovo zadovoljstvo?

Umirujuće djelovanje koje kupovina donosi šopingholičaru samo je privremeno, zadovoljstvo je kratkotrajno, osobito nakon što se suoči s posljedicma nerazumnog trošenja novca. Nakon takve impulzivne kupovine osobe obično osjećaju krivnju ili sram, postaju anksiozni budući ih ta navika vodi u dugove i teško nalaze izlaz iz začaranog kruga.

Kako funkcionira mozak šopingholičara?

Postoji li jasan uzrok ovom poremćaju?Jasan uzrok kao i kod većine psihičkih poremećaja ne postoji, često se radi o spletu različitih okolnosti. S aspekta neurobiologije u mozgu šopingholičara uočena je neravnoteža serotonina ili dopamina, supstanci koje reguliraju osjećaje i nagone. Kod ovisnika o šopingu često se radi o poremećaju ličnosti, osobe pate od manjka samopoštovanja i samokontrole, sklone su impulzivnom i ekscesnom ponašanju u cilju potiskivanja negativnih osjećaja i frustracija.

Često su to osamljeni, nezreli i socijalno neprilagođeni ljudi. Poremećaj se može razviti i uslijed okolnosti u kojima osoba odrasta, a to je najčešće deficitarno i nedovoljno poticajno obiteljsko okruženje, u kojem nedostaje pažnje i ljubavi, što se u odrasloj dobi prividno nadomješta kupnjom i posjedovanjem materijalnih dobara.

Stres također može potaknuti takvo problematično ponašanje; u kupnji se nakratko zaboravlja na težinu života, na sva nezadovoljstva, nepravde i povrede koje doživljavamo u svakodnevnici, nagrađujemo se za napore i žrtve koje podnosimo.