Alarmantno: Svako peto dijete socijalno ugroženo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Alarmantan je broj maloljetnih korisnika socijalne zaštite u BiH. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u našoj zemlji je 130.000 maloljetnika koji koriste neki vid socijalne zaštite.

Oni su surova realnost BiH. U prvom redu, korisnici su dječjih doplataka, a nerijetko ih smještaju u domove ili hraniteljske obitelji. Razlozi su brojni - siromaštvo, nebriga obitelji, a i države, javlja Federalna TV.

''Svako peto dijete - to je alarmantan podatak. On ne govori samo o siromaštvu koje je podloga i drugim problemima koji se javljaju, nego govori o stanju u obiteljima koje je vrlo teško. Alkoholizam i psihoaktivne supstance su uzrok 80 posto nasilja u obitelji'', navodi Đana Lončarica, dječja i adolescentna psihoterapeutkinja.

Glasnogovornica Agencije za statistiku BiH Mirsada Adambegović kaže kako je se u 2018. u odnosu na 2017. godinu opet bilježi porast za nešto više od 2.000 korisnika socijalne zaštite.

Više je od 2.000 djece koje roditelji zanemaruju ili zlostavljaju, a 7.000 čiji je razvoj ometen obiteljskim problemima. Uloga države je minimalna, a prevencije nema.

''Nažalost, BiH malo toga čini, uglavnom se bavi onim problemima koji su eskalirali, koji su u poodmakloj fazi. Trebaju postojati mjere podrške obitelji, ne samo materijalne nego i stručne'', upozorava Miroslav Jurešić, pomoćnik ministra rada i socijalne politike FBiH.

Mjere podrške svedene su tek na isplate dječjih doplataka. Podrška se razlikuje od županije do županije. Više od 58.000 djece u FBiH ostvarilo je pravo na dječji doplatak. U KS-u dobiju 50 maraka, u ZDK-u 20, a u USK-u ne dobiju ni marku. Rješenja nema. U parlamentarnoj proceduri je zakon o podršci obiteljima sa djecom.

''Većina prava proizlazi iz federalnog zakona. Zbog ovakvog uređenja kakvo jeste u BiH, nažalost, imamo sustav socijalne zaštite koji je pun diskriminacije”, objašnjava Mirnes Telalović, predsjednik Udruženja socijalnih radnika u FBiH, navodi FTV.

Kako nema podrške entiteta i prevencije, sve oči su uprte u centre za socijalni rad, koji su prepušteni sebi. Odgovornost imaju, ali ne i nadležnost. Zbog toga mnoga djeca isključena iz socijalnih i društvenih aktivnosti svoj put pronalaze u vršnjačkom nasilju ili kriminalu.

''Dijete je odraz čovjeka i briga za dijete predstavlja brigu za društvo u cjelini. Nema zdravog društva bez zdravog pojedinca'', ističe Lončarica.

Kako nema adekvatne reakcije, djeca pogođena siromaštvom, bez svijetle budućnosti, bit će samo još jedan socijalni slučaj u evidenciji.