Apel roditeljima
Možda o tome ne razmišljamo ali jako je bitno - Zašto djeca ne trebaju biti gola na plaži?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Nisam uopće razmišljala na taj način o djeci i golotinji na plaži'', govori Ana, majka dvogodišnje Sare i petogodišnje Eme, koja je donedavno, neopterećeno i bez pretjerane brige o mogućim posljedicama vlastitih postupaka, svoje djevojčice puštala da se kupaju i trčkaraju po plaži bez pelena ili kupaćih gaćica.
Ana je, poput mnogih drugih roditelja, ostala u nekom vremenu iza nas, kada nas te teme nisu pretjerano brinule, kad se nije trebalo ili nije brinulo o pogledima drugih, kad se trčkaranje nage djece po plaži smatralo slobodnim i nesputanim i kad je fotografiranje i pokazivanje nagih mališana u 'šašavim' pozama bilo simpatično i nestašno. Mnogi od nas još uvijek posjeduju svoje fotografije iz djetinjstva na kojima potpuno nagi, sami ili u društvu rođaka, možda susjeda, zauzimamo neku veselu pozu.
Pogledi drugih
Danas su stvari u potpunosti drugačije. No, nažalost mnogi od roditelja toga još uvijek nisu svjesni. Kada govorimo o zaštiti djece, ovo nesavjesno ponašanje i izlaganje pogledima drugih, bilo na javnim mjestima, bilo na bespućima Interneta, može dovesti i dovodi do ozbiljnih posljedica. Ne postoji više ništa ni nestašno ni simpatično u tome.
''Sjedila sam s prijateljicom na plaži čija je djevojčica, unatoč jakom crvenilu i osipu, nosila pelene za kupanje. Na moj upit, zašto joj ih ne skine jer joj vidno iritiraju kožu, Tina, koja posljednjih pet godina živi u Americi, govori kako je kod njih to zabranjeno te joj ne pada na pamet svoju dvogodišnju kćer izložiti pogledima mogućih predatora'', kaže Ana pojašnjavajući kako je krenula cijela priča, odnosno kako je nakon ovog razgovora, njezinu roditeljsku bezbrižnost zamijenio strah.
Navedeno ponašanje je dio društvenog konteksta koji godinama prihvaća neodjevenu djecu na javnim prostorima – stoga je perspektiva pojedinih roditelja da ne vide ništa loše u tome što dijete neće prikladno obući za javni prostor.
Jesu li roditelji svjesni?
''Roditelji koji svoju djecu puštaju nagu na plaže moraju biti svjesni opasnosti kojoj izlažu svoju djecu. Postoji opasnost i od fotografiranja nage djece. Pedofili te fotografije dalje djele ili čak prodaju. Vrlo često sam svjedočila da roditelji sami bez kritičkog promišljanja objavljuju fotografije svoje djece na društvenim mrežama. To je zastrašujuće. Roditelji/odgajatelji nisu svijesni u koje probleme i opasnosti mogu izložiti svoje dijete'', govori za Bljesak.info Edisa Demić, predsjednica Udruženja Digniteta, u kojem kontinuirano rade na brojnim programima prevencije i zaštite od zlostavljanja djece i mladih.
Kada bismo pitali roditelje bi li nepoznatim ljudima djelili fotografije svoje gole djece s plaže, svi bi naravno rekli da to ne bi uradili nikad. Međutim, ukoliko postave fotografiju na društvene mreže, oni upravo to rade, djele i poznatim i nepoznatim ljudima slike svoje djece.
''Jedini način kako spriječiti pedofile da dođu u posjed fotografija jeste – ne objavljivati ih'', ističe Demić.
Sjedi li pedofil iza nas?
Navodi kako su djeca posebno osjetljiva kategorija i važno je osigurati njihovu privatnost i sigurnost, te ako su gola na javnim mjestima, mogu biti izložena riziku od zlostavljanja ili neprimjerenog ponašanja.
''Najveći strah koji se javlja kod ovog pitanja jeste okruženje u koje su djeca stavljena gola –možemo li mi garantirati da neki predator, to jest pedofil ne sjedi iza nas? Također, djeca uče o primjerenom ponašanju i kontekstima tijekom odrastanja, stoga je važno obučavanje djece da se odijevaju primjereno za različite prigode, uključujući posjete plaži ili bazenu, To im pomaže da razumiju društvene norme i očekivanja te nauče kako se pridržavati pravila u odnosu na odjeću. Odjeća može pružiti dodatnu zaštitu i smanjiti izloženost navedenim rizicima'', objašnjava Demić.
Na upit o opasnostima koje se kriju iza ovog nesavjesnog roditeljskog ponašanja sociologinja ističe kako postoje psihološke odrednice koje su djetetu potrebene u fazi razvoja da se njeguju i ne iskrive, kako kasnije ne bi došlo do posljedica prouzrokovanih u ranoj fazi razvoja.
''Osim psiholoških, unutarnjih opasnosti koje se mogu razviti kod djeteta kao kod pojedinca, svakako moramo napomenuti da ne živimo u sigurnom i savršenom svijetu, te moramo biti svjesni da se oko nas nalazi mnogo opasnosti – moramo razmišljati o tome sjedi li pored nas neki predator, zlostavljač ili pedofil, kojem smo dopustili da zađe u privatnost našeg vlastitog djeteta jer smo mi bili sigurni da je naše dijete sigurno, ne videći ništa loše u tome što dijete nije prikladno odjeveno za plažu'', govori Demić.
Jedan od posljednjih primjera jeste onaj početkom srpnja kad je njemački državljanin 'uhvaćen' kako pametnim satom snima nagu djecu u jednom turističkom naselju na Jadranu. Radnik osiguranja je uočio muškarca te ga je zadržao do dolaska policijskih službenika koji su ga uhitili. No, koliko ovakvih slučajeva prođe neopaženo?
Što kaže zakon?
Za razliku onog u Americi, kod nas zakon dozvoljava da djeca budu gola na javnim mjestima, te i samo fotografiranje i snimanje nage djece nije zabranjeno, ako je riječ o vlastitoj djeci.
''Po našem zakonu, ako roditelj dijete skine na nekom od kupališta, ili na bilo kojoj javnoj površini, ne može odgovarati za to. Čak i u slučaju kada snima ili fotografira, ne radi se o kaznenom djelu, obzirom da je riječ o vlastitom djetetu. Takve snimke može i reproducirati, bez da čini ikakav prekršaj. Zakon je na snazi tek u slučaju da snimate dijete koje nije vaše, i u tom slučaju možete kazneno odgovarati'', navedeno je za Bljesak.info iz policijskih izvora.
Ipak, postoje Konvencije o pravima djeteta koje je BiH potpisala i ratificirala, te je Konvencija o pravima djeteta iznad zakona.
''Države potpisnice će poduzeti sve odgovarajuće zakonske, upravne, društvene i obrazovne mjere da bi se dijete zaštitilo od svih oblika fizičkog, ili mentalnog nasilja, ozljede ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupka, zloupotrebe ili eksploatacije, uključujući i seksualno zlostavljanje dok je na brizi roditelja, zakonskih staratelja ili bilo koje druge osobe koja se brine o djetet'', navedeno je u Članu 19 spomenute Konvencije.
Stoji i kako ''takve zaštitne mjere trebaju u odgovarajućoj mjeri uključiti i djelotvorne postupke na uspostavljanju društvenih programa da bi se pružila potrebna podrška djetetu i onima koji se brinu o djetetu, kao i drugih oblika sprječavanja i identifikacije, prijavljivanja, preporučivanja, istraživanja, liječenja i praćenja slučajeva zlostavljanja djece opisanih ranije i, kada je to potrebno, sudsko uključivanje''.
Neke od odredba Konvencije su regulirane i putem Obiteljskog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
Zlostavljači najčešće djeci poznati ljudi
U potrazi za više informacija, saznajemo kako se u statistikama o zlostavljanju djece navodi kako su pedofili i seksualni zlostavljači najčešće djeci poznati ljudi, ljudi kojima vjerujemo, članovi obitelji, rodbina i bliski prijatelji. Stoga je, kako potvrđuje i Demić, naročito u ovo vrijeme društvenih mreža, izuzetno bitno čuvati privatnost svog djeteta.
''Objavljivanje osobnih informacija, kao što su puno ime, adresa, škola ili slike koje otkrivaju identitet djeteta, može izložiti dijete potencijalnim sigurnosnim rizicima i upravo informacije koje se dijele na društvenim mrežama mogu biti zloupotrijebljene od strane nepoznatih osoba ili predatora. Ono što se jednom objavi na internetu često ostaje tamo zauvijek. Fotografije, komentari i objave koje se dijele mogu imati dugoročne posljedice na djetetovu reputaciju i privatnost, te na taj način djeca mogu postati žrtve internetskog nasilja, uključujući zlostavljanje, omalovažavanje, širenje tračeva i slično. Objavljivanje osobnih informacija ili slika djeteta na društvenim mrežama može povećati rizik od takvih situacija. Djeca imaju pravo na privatnost i mogućnost razvijanja vlastitog identiteta izvan online svijeta. Dijeljenje svakog aspekta djetetovog života na društvenim mrežama može narušiti tu privatnost i otežati osobni razvoj djeteta'', navodi predsjednica Udruženja Dignitet.
Uz opasnosti koje vrebaju bitno je stoga naglasiti da svoju djecu od malih nogu učite da intimni dijelovi moraju biti prekriveni i da ih nitko, baš nitko bez njihove dozvole ne smije vidjeti niti dirati. Apel ide roditeljima koji možda toga još nisu svjesni, u vrijeme ljetne sezone i kupanja, dječji intimni dijelovi moraju biti i ostati sakriveni od tuđih pogleda.
''Golotinja od sada samo u kadi, odnosno u privatnosti naša četiri zida'', zaključuje Ana s početka priče.
Djeca i spolnost
Jednogodišnjaci nisu svjesni svoga spola no djeca u dobi od dvije i tri godine počinju primjećivati razlike između muškaraca i žena, iako se sramežljivost javlja tek oko pete godine.
''Kada govorimo o djeci i dobi u kojoj postaju svjesni vlastite spolnosti, prema Freudu, seksualni razvoj se događa od 0 godina, a faza u kojoj djeca postaju svjesna svoje spolnosti jeste od 3 – 6 godina, što se ujedno zove i falusna faza koja označava početak svijesti o spolnosti i razlikama između spolova. Djeca postaju svjesna svojih genitalija i razvijaju snažan afekt prema roditelju suprotnog spola, Edipov kompleks kod dječaka i Elektrin kompleks kod djevojčica. U ovoj fazi, djeca mogu imati različite fantazije, istražuju svoje tijelo i pokazuju znatiželju za seksualnost. Prema Freudu, neuspješno prevladavanje ovih konflikata kroz čitavu fazu seksualnog razvoja, može dovesti do velikih posljedica na djete u budućnosti'', objašnjava Demić.