Mostar im radno mjesto
Cijele obitelji dolaze prositi u Mostar
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Gotovo na svakom koraku, djeca se koriste za prosjačenje, a najviše ih je na području Mostara, posebice u ljetnim mjesecima.
Kako za Radio Slobodna Europa kaže direktorica dnevnog centra 'Altruist“ Dubravka Andrić, djeca sa kojom rade u Mostar dolaze iz svih dijelova Bosne i Hercegovine kako bi prosili. Ujutro ih dovoze kombijem, a navečer odvoze sa mostarskih ulica gdje ima najviše turista.
''To su predivna djeca i nisu kriva nizašto. Željni su znanja i učenja, ali od koga da nauče nešto dobro. Ne znaju da postoji pribor za jelo, da prije obroka trebaju oprati ruke. Kako će naučiti ako žive u kombiju ili nekoj neuvjetnoj baraci. To je problem. Treba naći alternativne smještaje. Došla nam je beba sa tri dana, iz porodilišta. Nijedna majka Romkinja ne odleži 40 dana, već tjedan nakon poroda je na ulici, u naručju sa bebom. Imamo obitelji u Mostaru koje dolaze kao na radno mjesto, na mjesto gdje prose, majka i dijete sa jedne strane, a druga kćerka sa djecom sa druge strane ulice, i nitko ne reagira. Policijska patrola stoji sto metara niže od njih i ništa“, kaže Andrić.
Zbog svega navedenog, Bosna i Hercegovina je ove godine zauzela 39. mjesto od ukupno 175 država svijeta po Indeksu prekinutog djetinjstva, koji ukazuje na ključne faktore koji prekidaju djetinjstvo, odnosno loše zdravlje djeteta, neuhranjenost, isključivanje iz obrazovanja, maloljetničke trudnoće i ekstremno nasilje, piše RSE.
Ove godine, BiH je pala četiri mjesta u odnosu na prošlu godinu, kako se navodi u izvještaju Save the Children.
Zabrinjavajuće je, kako navodi predstavnica ove organizacije Aleksandra Babić Golubović, isključenost djece iz obrazovanja.
''Bosna i Hercegovina je jedna od petnaest zemalja u ovom indeksu prekinutog djetinjstva koja nema podatke koliko djece ne ide u školu. Zbog toga Save the Chlidren skreće pažnju relevantnim ministarstvima da se ova problematika mora ozbiljnije shvatiti, jer već drugu godinu za redom, imamo loše pokazatelje'', ističe Babić Golubović.
I domaći nevladin sektor bespomoćno apelira na vlasti da se uozbilje i uhvate se u koštac sa ovim problemom, o čemu govori i Dubravka Andrić, iz mostarog 'Altruista'.
''Ja ne znam da je ijedan Rom kažnjen zato što nije upisao dijete u školu. Zar to nije diskriminacija? Imamo slučaj gdje je naš centar za socijalni rad pokrenuo postupak oduzimanja djeteta zbog zanemarivanja. Nije prošlo pet dana, četvoro djece je upisano u školu. Dakle, ima država mehanizme, ima zakone, samo ih treba početi primjenjivati. Policija mora preuzeti ulogu koju ima, mora biti ta koja će djecu i roditelje maknuti sa ulice i podnijeti kaznu za roditelje. Čitav nam je sistem klimav, ali ima stvari koje, kada bi se počele primjenjivati, bi toj djeci olakšale život'', zaključuje Andrić.