Sigurna kuća
COVID 19: Kada kuća nije dom!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Za većinu žena koje su žrtve nasilja u obitelji, stan, kuća ili neko drugo mjesto stanovanja nije dom. Za njih je ona često mjesto najvećeg horora i užasa, mjesto strepnje, isčekivanja, nesigurnosti i zatočeništva.
Mjesto u kojem žene nisu slobodne da kažu šta misle, obuku šta bi htjele, razgovaraju sa kim žele, mjesto gdje ih fizički, psihološki i ekonomski povređuje neko njima blizak.
Izolacija u prostoru sa osobom koja vrši nasilje je visoko rizična, i to je faktor koji ne smijemo zanemariti u vrijeme kada u socijalnoj izolaciji trebamo/moramo biti.
Sigurne kuće i skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja pandemija stavlja pod poseban izazov. Kako zaštiti zdravlje onih koji su već u njima i omogućiti slobodan pristup svima onima koji trebaju pomoć.
Pandemija je otvorila prostor za neke nove odluke kojima se nismo nadali, od žena koje su preživjele nasilje i koje su na prekretnici svojih života pandemija traži da zaborave na svoje slabosti i strahove, da strpljivo sačekaju da sve prođe, kako bi ponovo krenule ispočetka.
Korisnica Z.D. nije puno brinula zbog početka pandemije. Ona je bila na samom izlasku iz skloništa kao zaposlena žena, koja je pronalaskom dadilje za svoju djecu riješila najveće probleme koji su je godinama sputavali u nasilnoj zajednici.
Još je samo trebalo da regulira starateljstvo nad djecom, ali je to logičan slijed nakon što pronađe stambeni prostor u mnoštvu ponuđenih oglasa.
Nakon uvođenja mjera, ona odjednom prestaje da radi, djecu više ne može voziti javnim prijevozom zbog straha od zaraze, procedura za starateljstvo će sačekati.
Za nju je sve stalo.
...
