Mostarka Marija Jarak - prva žena u BiH s transplatiranim srcem koja je rodila dijete

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Marija Jarak iz Mostara prva je žena u BiH s transplatiranim srcem koja je rodila dijete, objavila je na svom Facebook profilu udruga dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH.

''Prošla je sve sa samo 14 godina. Tešku bolest, strepnje, muke i patnje. Zajedno sa njom je patila i njena obitelj. A onda je nečije DA omogućilo da Marija dobije novosrce i da krene u novi život. Transplantacija se dogodila u austrijskom Innsbruck-u prije 16 godina, a srce je stiglo iz Njemačke. Srednja škola, fakultet sve uspješno završeno, mladalački dani. A onda se, što je i prirodno, zaljubila u svog Marina. Doživjela je i svoj najsvečaniji trenutak u životu a to je njena svadba. Ono o čemu su maštali ona i njen Marin je beba. To, još samo taj cilj da ostvare. Bilo je sigurno stresno pa donekle i rizično da se trudnoća dovede do kraja. Ipak, desilo se'', navode na stranicama udruge.

Dodaju kako je 23.10.2023. na svijet je stigla malecka Iva. Za Mariju i Marina možda i najsretniji dan u njihovim životima.

''Hvala Bogu i liječnicima koji su omogućili da im se ostvari njihova velika želja. Mi im možemo samo poželjeti svu sreću svijeta i da mala Iva bude živa, zdrava i sretna zajedno sa svojom mamom i tatom, divnim i upornim ljudima. Njihova velika ljubav je iznjedrila ono što su oduvijek željeli. Živi i zdravi bili 100 godina'', napisali su iz udruge upućujući lijepe želje novopečenim roditeljima, ali uz značajne tagove na postu, koji ističu važnost doniranja organa i transplantacije.

Srce ispod srca

Prenijeli su također i poruku mlade majke Marije Jarak, koja je na ovaj trenutak čekala dugih pet godina i osam mjeseci.

"Do trenutka kad sam saznala da te nosim ispod srca čekala sam dugih 5 godina i 8 mjeseci. Bog samo zna koliko sam te željela i voljela dok si mi samo u mislima bila. Ispod srca sam te nosila 7 mjeseci. A onda si, djevojčice moja, požurila da nas upoznaš, jer ti izgleda ne voliš čekati. Ipak, malo si više požurila pa si morala biti još 34 dana u bolnici. E to mi je čekanje najteže palo. Možda jer sam se onog dana, kad si se ti rodila, rodila i ja, tvoja mama. Hvala ti što si postala moj smisao. Hvala ti što si pokazala da si pravi mali borac, mala lavica. Hvala dragom Bogu što mi te poslao'', napisala je Marija.

Inače, Marija (rođena Soče)  za koju se je ranije za medije pričala o transplataciji, a kada je njoj bila potrebna ta tema je u našoj zemlji bila tabu, a dolazak na listu Eurotransplanta gotovo nemoguća misija.

''Moj otac je moje nalaze slao svugdje, išao je u Sloveniju, tražio liječnike, sve kako bi se pronašao neki lijek za mene jer mi je s četrnaest godina srce gotovo prestalo raditi'', ispričala je još 2018. godine Marija za bh.medije.

Put do novog srca

Put do novog srca počeo je u Zagrebu, gdje je bila mjesec i pol dana.

''Tada sam sasvim slučajno preko obiteljskih prijatelja dobila priliku doći u Austriju na deset dana ispitivanja. To mi je platila austrijska vlada. Puta prema toj zemlji, bolnici... se ne sjećam jer sam već bila u jako lošem zdravstvenom stanju'', ispričala je tada Marija. Srce joj je u tom trenutku radilo sa svega deset posto, a ostali organi počeli su otkazivati.

''Kad smo stigli u bolnicu u Austriji, liječnici su već prvi dan rekli kako je stanje alarmantno te da sam stigla u posljednji tren. Samo dva dana kasnije za mene bi bilo prekasno. Roditeljima je to bilo teško slušati, ali su se borili za mene'', ispričala je.

Svaki trenutak bio je borba. Svako novo jutro nada da će se negdje pojaviti srce koje će zamijeniti ono koje Mariju izdaje. Odmah po dolasku u bolnicu u Austriju Marija je dospjela na drugo mjesto liste Eurotransplanta.

Za razliku od BiH, Austrija je tada bila članica Eurotransplanta.

''Budući da sam bila mlađa od 18 godina i da su mi odmah po dolasku u Austriju ugradili umjetno srce jer je moje radilo na 10 posto, zbog čega su mi počeli otkazivati svi ostali organi, odmah sam bila u vrhu liste Eurotransplanta za presađivanje organa'', rekla je ranije Marija. Bila je na drugom mjestu. Mjesec dana na životu ju je održavalo umjetno srce koje je pomoglo drugim organima oporaviti se.

''Umjetno srce pomoglo je da se ostali organi oporave kako bi liječnici uopće mogli pomisliti da mi se uradi transplantacija. S tako lošom funkcijom ostalih organa, kakva je bila kad sam stigla u Austriju, ne bih preživjela transplantaciju'', rekla je Marija, koja je nakon mjesec dana života u bolničkoj postelji s plastičnom pumpicom koja je mijenjala srce, dobila informaciju da je pronađen je donator čija se krvna grupa podudara s Marijinom, srce u bolnicu u Austriju stiže iz Njemačke.

Novi život

Sve je proteklo u najboljem redu, Marija se već nekoliko dana nakon operacije digla na noge i sa svega nešto više od tridesetak kilograma napravila svoje prve korake u Austriji s novim, njemačkim srcem. Na pitanje zna li tko je donator, Marija je rekla medijima kako je praksa Eurotransplanta da ne otkriva detalje o donatorima.

''Kroz razgovore sestara u bolnici uspjela sam doznati da je srce stiglo iz Hamburga u Njemačkoj. Rečeno mi je i da je osoba stradala u prometnoj nesreći na motoru, zbog čega vjerujem da u meni već više od deset godina kuca muško srce te da je ta osoba bila u ranim dvadesetim godinama'' kaže Marija.

Fakultet, udaja, pa i srednja škola u tim trenucima su za Mariju i njezine roditelje zvučali kao bajka jer ona je sa samo četrnaest godina umirala. Sada Marija je u sretnom braku i na svijet je donijela novi život.  

Redakcija portala Bljesak.info pridružuje se čestitkama ovoj mladoj obitelji.